Kako je dodao, ova podrška je ona poslovična jama bezdanica u koju se “čelom u mrak ambisa” strmoglavila došadasnja pro-evropska, liberalna, multikulturna i multikonfesionalna retorika vlasti.

Istini za volju, mnogi su već duže vremena upozoravali da je ovaj pad samo pitanje vremena. Sada više ne postoji ni ona poslovična (i, po meni, neshvatljivo naivna) rezerva/nada da oni koji danas vode državu Crnu Goru ipak znaju razliku između dobra i zla – ukazuje Pavlović.

Izričit je da je ova odluka potvrda da su čelnici izvršne vlasti, tu razliku i formalno izbrisali.

Nakon ove odluke Vlade Crne Gore nema prepreka da se u bližoj budućnosti i pod blagorodnim okom države spomenički obilježe ratni zločinci kakvi su bili Pavle Đurišić, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, na primjer. Takođe je postalo bolno očigledno da ministri i prvi među njima brinu jedino o tome da ne naljute sopstvena glasačka tijela i vjersku organizaciju koja ih koordinira, potvrđujući sluđenom građanstvu odavno poznatu činjenicu da magistralne pravce razvoja države određuju (direktno i indirektno) političari pod kamilavkama – upozorava Pavlović.

Prema njegovim riječima, ministri i partijski lideri još jednom su pokazali da vode računa i o efektima političkog marketinga.

Stoga su neki od vladinih koalicionih partnera napravili isprazne teatralne poteze napuštanja sjednice, kako bi ostavili lažni dojam o sopstvenoj principijelnosti kada je u pitanju podizanje spomenika zagovorniku mržnje i podjela, kakav je bio pokojni mitropolit Amfilohije. Oni vjeruju da će ovakva “specifična principijelnost” biti dovoljna da legitimizuje njihovo dalje ostajanje u Vladi – napominje Pavlović.

Ukazuje da demonstrativno napuštanje sjednice i naknadno ministarsko moralisanje imaju za cilj da zamijene jedini logični potez principijelnih političara – izlazak iz Vlade.

Oni, međutim, to neće uraditi jer dobro znaju da je Vladina rezervna klupa dugačka i da ministarske zamjene željno iščekuju svoju šansu -zaključuje Pavlović.

Izvor: Analitika