Vidim tijelo na leđima, vidim kako ga Tara nosi. Ne mogu od šiblja da priđem rijeci. Odlučujem se da trčim pored rijeke. Tražim što pogodniji teren za što brži korak, a dok trčim gledam rijeku i tijelo. Poznajem Taru, znam da uskoro dolazi dio kada će rijeka biti i brža i dublja, kada će spasavanje biti i teže i možda nemoguće. Trčim i tražim prostor ka rijeci. Kada sam pretrčao nekih 400 metara, probijam se kroz šiblje i dolazim do rijeke. Plivam i dolazim do tijela, vidim da daje znake života...

Ovako Aco Mišnić 31- godišnji Mojkovčanin, nekada aktivni sportista a uvijek aktivni spasilac, prepričava svoj podvig i svoju hrabrost koje je spojio u subotu 14. septembra kada je spasio mladića koji je skočio sa „Starog mosta“ u Mojkovcu.

Hladni kišni dan, kao da je novembar. Oko podne zovu Aca a porodična kuća Mišnića je u blizini obale Tare, iz dvorišta se „gleda“ na „Stari most“. Zovu Aca i kažu – neko je u Tari. Po ko zna koji put se porodica Mišnić obavještava da neko u rijeci Tari ima nevolje i da nečiji život treba spasavati...

- Kada sam trčanjem došao do mjesta da se probijem kroz šiblje do rijeke, zaplivao sam i došao do tijela. Tara hladna i „nadošla“ od kiša koje su padale tih dana. Tijelo teško, vidim da daje znake života. Plivam, vućem ga za sobom, izuzetno naporno ali se tada javlja ona posebna spasilačka snaga koja se dobija kada se život spasava. Primičemo se obali gdje su me sačekali prijatelji i pomogli da ga iznesemo iz rijeke, opisuje dogašaj Mišnić.

Hitna pomoć i ekipe zdravstvenih radnika su preuzeli mladića kojeg je iz nabujale i hladne Tare, spasio Aco Mišnić. Od skoka u rijeku, mladić je imao i dosta lomova. Saznajemo da je u bolnici i da se oporavlja...

Tako je „Acova subota“ imala uspješnu misiju spasavanja. A sapasavati, uvijek znači rizikovati, izložiti sebe nevoljama i opasnosti. Za divljinu i neizvjesnost vode, čovjek nikada ne može da bude dovoljno spreman i dovoljno siguran. Nekoliko dana nakon svoje „spasilačke subote“, Aco Mišnić je tih, bez euforije, kao da je uradio nešto što se podrazumijeva...

- Odrastao sam pored Tare i odmalena naučio sve ljepote ali i izazove koje rijeka nudi. Naša porodica je često bila ta koja se obavijesti da je neko u Tari i da treba spasavati. Odmah sam krenuo ka rijeci čim su me obavijestili. Nema tu mnogo razmišljanja o tome kolika je rijeka i koliko je opasno sam krenuti ka nabujaloj vodi. Ide se, pliva se, traže se rješenja. Naravno, daje sve od sebe a treba i srca i znanja, priča Aco Mišnić.

Bobana i Ranko

Kada je Aco u subotu oko podne istrčao iz kuće ka Tari, za njim je krenula i majka Bobana da proprati sina, da vidi o čemu se radi i koliko je opasno. Kada je Aco počeo da trči nizvodno i da traži dostupno mjesto da zapliva ka tijelu, izgubila ga je iz vida. Tada je počela njena drama koja se na kraju srećno završila...

Otac Ranko je bio van kuće i kada je obaviješten šta se dešava u Tari, požurio je ali sve već bilo završeno – kako treba. Kaže da su on i Aco – otac i sin – uglavnom zajedno u akcijama spasavanja kada treba savladati Taru i pomoći ljudima. Ovoga puta Aco je bio sam i uspio je.

Izvor:Pobjeda