Rezultati lokalnih izbora u Podgorici pokazuju da se DPS digao, ne iz mrtvih, jer nikad nije umro, nego iz politički impotentnih.

Da prostite, erekcija in vivo!

Sa oko 30 odsto glasova su pokazali da su pojedinačno najjača partija u glavnom gradu i da su se oporavili od litijaškog mučkog udaranja koje je trajalo pune četiri godine.

Ali još je rano, kombinatorike koje će uslijediti u danima, sedmicama i možda mjesecima, odrediće sudbinu, ne samo glavnog grada nego i Crne Gore i jednom za svagda će državni brod iz Boke okrenuti ili prema Zapadu ili će ga definitivno nasukati na hridi srpskog sveta. Paradoksalno, kako sada stvari stoje, vjerovatno će Jakov Milatović sa svojim ljudima biti jezičak na vagi koji će odlučiti, hoće li Crna Gora put Brisela ili Vučićevog zagrljaja. Te stvari Jakov mora prvo sam sa sobom da razriješi, pa onda sa gradom i na koncu sa državom koju, makar formalno, vodi.

Ali ja hoću kratko o nečem drugom. Hoću o doktoru Nerminu Abdiću, koji se iskristalisao kao prvo lice ne samo za gradonačelničku fotelju, nego i za cjelokupni DPS, pa možebitno i za budućnost cijele Crne Gore.

Prije toga idu, htjeli-ne htjeli, pohvale DPS-u.

Samo je DPS imao snage da stavi takvog čovjeka na takvu (moguću) poziciju, a samo se Podgorica izdigla iznad palanke srpskog sveta. Jer u Beogradu i Banjaluci, čovjek koji se zove Nermin, ne da ne bi mogao pobijediti, nego ga najjače partije ne bi ni stavile na listu zbog “egzotičnog” i nepodobnog imena i prezimena. E zato je Podgorica GRAD, a pobrojana mjesta tek dobrovoljne zilotske palanke.

I još više, zato je Crna Gora (još uvijek) antifašistička, građanska, sekularna država, čiji ustav poznaje građane, a ne etnije kao nosioce političke moći. Pišem ovo ushićen, sa mjesta gdje večeras ushićenja nema. Pišem ovo iz Banjaluke, koja samo može da sanja ovakvog čovjeka i koja će u iduću nedjelju birati između četnika na vlasti i četnika u opoziciji.

Jednako tako, pišem ovo iz Bosne i Hercegovine, zemlje koja se upinje da bude građanska, ali lokalni političari zbog svojih stražnjica o sitnih apanaža ne dozvoljavaju građanski princip-jedan čovjek-jedna glas. Pa im je draže sa budu bliski Karadžićevoj ideji naciona, nego primisli građanske države. Nisu u stanju i ne smiju, čak niti prepisati crnogorski ustav.

Kako god, red je da čestitam Nerminu Abdiću koji je, bez obzira na svaku buduću kombinatoriku ljudski, moralni i politički pobjednik ovih izbora ali hoću i da čestitam Podgoričanima koji su pobijedili i sebe, i apatičnost i one kolone vikend-glasača iz srpskog sveta koje su došle da kroje sudbinu glavnog grada.

I polomile su zube, gume i obraze!

Da je vječna Crna Gora, građanska zemlja i naprijed do konačne pobjede Nermine-DOBRI MOJ!

A kako se čini, biće ovo uvod u zahtjeve za vanrednim parlamentarnim izborima, jer ova većina u Skupštini ne odgovara volji građana Crne Gore. Sami su krivi za to!

Piše: Dragan Bursać, kolumnista CdM-a