Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja. Potražite nas na ovoj aplikaciji.

Rezultati izbora: Samoubilački put PES-a i otpornost DPS-a

DPS je godinama gradio političke uspjehe kao partija koja je naslijedila državu od komunista. Granice države i partije su bile zamagljene. Partijska struktura je služila za kooptaciju elita. Nešto se kupovalo parama, nešto karijerama. Međutim, izgleda da se paralelno gradila partijska identifikacija. DPS nije propao kao SPS u Srbiji nakon gubitka vlasti. Naprotiv, DPS ne samo da se konsoliduje, nego i raste. Budva je to pokazala, pokazala je sada i Podgorica. Stabilno stoji i nekadašnji jedinstveni SDP, okupljen sada u Evropskom savezu. Što znači da su uspjeli i da uspjevaju da se pozicioniraju kao opozicija. Uz ovo ne treba zanemariti činjenicu da je pokret Duška Markovića, kao ogranak nekadašnjih političkih sistemskih elita, uspio da se parlamentarno ostvari. Ako uzmemo Uru i Preokret kao dio ove državotvorne tradicije, čini se da je biračko tijelo i dalje dominantno građansko.

PES je tu na raskršću. Jedan dio ljudi nesumnjivo pripada ovoj građanskoj tradiciji, i njihove poruke su načelno građanske. Problem je što su njihova djela, i najglasniji prvaci previše okrenuti SPC tradiciji. Tihomir Dragaš nije patisao od ostrašćene borbe protiv DPS-a na tviteru kao da je još uvijek 2019. godina. Zbog njegovog agresivnog ponašanja došlo mi je nekoliko puta da pozovem na bojkot Telekoma u kom radi. Svaki njegov tvit košao je PES podrške. Onda je Čarapić krenuo u rat sa CdM-om, prateći korake Dritana Abazovića.

I još su u nečemu počeli da liče na Uru i PES. A bili su upozoreni da im se sve ovo može dešavati. Sve dok se PES otvarao prema Crnogorcima bilježili su rast. Od momenta ulaska u koaliciju sa DF-om kreće njihov blag ali stabilan pad. Koalicija sa DF-om to obično radi. Doveli su sebe da im DF diše u vrat. I to u koaliciji sa Demokratama. Što će reći da je PES bez Demokrata sada slabiji od DF-a i da je Andrija Mandić najsnažniji politički lider u vladajućoj koaliciji.

Ne znam da li je kasno da se PES trgne i promjeni ploču. Evropa sad i povećanje plata kao metod ko-optiranja masa je dosegao svoj limit. I po resursima, ali i po kampanjskoj upotrebljivosti. PES nije uspio da izgradi partijsku strukturu, a bez nje je ova podrška naduvani balon. Betonska konstrukcija bez armature. Čeka se jači zemljotres da ih oduva.

I ovo ne govorim kao neko ko to priželjkuje, nego kao neko ko se toga pribojava. Jer jačanje DF-a nikom nije u interesu. Iako sam počeo ozbiljno da sumnjam, i dalje vjerujem da je PES dio rješenja, a ne dio problema.

Sada zavise od Jakova i Dritana, koji ako su pametni treba da ovo iskoriste da istrguju i ulazak u državne resurse. I vjerovatno hoće. Ne bi me čudilo da dođe i do nove rekonstrukcije Vlade. Kako smo krenuli stićićemo do 50 ministarstava.

Primirenje koje DF očekuje radi samo u njihovu korist. Oni sve planiraju i koordiniraju sa Beogradom. I čekaju. Čekaju povoljne geopolitičke vjetrove da krenu u potpuno potčinjavanje Crne Gore. SPC im duva u leđa. Doveli su i srpskog patrijarha u Kotor dan pred izbore.

PES ima tri puta. Jedan je nastavak agonije i sudbina svih koji su plesali da Mandićem: Medojevića, Dritana, Alekse. Drugi put je uvlačenje Jakova i Dritana u koaliciju i zakopavanje ratnih śekira. Ovo bi mogao biti drugi pokušaj centrističke koalicije. PES, Jakov, Dritan, Demokrate plus Prekokret.

Treći put je dogovor za opozicijom i marginalizacija DF-a. Strateška. Svođenje istih na ono što u suštini jesi i što je nekad bila njihova praroditeljska Srpska narodna stranka – na ekipu frindž srpskih etnonacionalista koji ne služe nikome sem vlasti u Beogradu. Koja god to vlast bila.

Toliko za danas. Ugodan ostatak dana želimo.

S poštovanjem,

Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a