Radončić je u ovoj knjizi ispričao svoju ličnu dramu vezanu za medijski progon i satanizaciju koju su mu priredili njegove dojučerašnje kolege. Sa druge strane, ova knjiga predstavljai svojevrsnu analizu crnogorskog medijskog prostora sa detekcijom svih „bolesti" koje su ga zahvatile.
On je u intervjuu Pobjedi kazao da je motiv za pisanje knjige „užasna trogodišnja hajka protiv mene i jednostavno nijesam imao drugog načina da se suprotstavim tom medijskom nasilju, tom medijskom zlu, nego da napišem ovu knjigu“.
„Ja nemam ni svoje novine, ni svoju televiziju, ni svoju partiju, ni svoj front, ni svoje privatne novinarske sindikate, intelektualce, i specijalce. Dakle, nije bilo drugog načina nego da napišem knjigu i da njome pokažem kako je ta medijska mafija svom silom udarila ne mene“, istakao je on.
Prema njegovim riječima neposredni motiv jeste njihova hajka na njega, ali knjiga govoreći o tim malim i opskurnim likovima ustvari govori o velikom i univerzalnom problemu zloupotrebe medija, s posebnim težištem na anarhiju koja vlada medijskom scenom Crne Gore.
„Knjiga, dakle, govori o medijskim prodavcima laži, hajkama, progonima, javnim linčovanjima, čak i o medijskim ubistvima. To jednostavno ne mogu drugačije nazvati nego medijska mafija. Postoje u svijetu razne mafije farmaceutska, fudbalska, građevinska, ali mislim da je Crna Gora jedina zemlja u Evropi i možda među tri u svijetu gdje djeluje klasična medijska mafija. U toj mafiji postoji horizontalna i vertikalna linija odgovornosti, postoje vojnici, konsiljeri, donovi...“, kazao je on.
Odgovarajući na pitanje ko su ti „prodavci laži“ kako ih u knjizi naziva Radončić je odgovorio da su to Miodrag Perović, na vrhu piramide, njegovi ortaci Željko Ivanović i Slavoljub Šćekić, te njihovi privatni, a „nezavisni“ urednici, novinari, intelektualci.
„Htio to neko priznati ili ne, ogromna je moć medija. Isto tako ogromna je moć medijskih manipulatora. Miodrag Perović i njegovi ortaci su od sebe napervile „svete krave" koje mogu da uriniraju po svakome ko na neki način ugrozi njihove interese, ko ne plaća „reket", odnosno „reklamu" u tim njihovim medijima. Oni su napravili pravi medijski monopol. A medijski monopol nije dozvoljen ni u jednoj demokratskoj državi. I kažnjiv je“, rekao je Radončić između ostalog.
Radončić kaže da je u Crnoj Gori zavladalo pištolj-novinarstvo, ali misli da sve to, ipak, ne prolazi nekažnjeno.
„U tzv. nezavisno novinarstvo sve manje ljudi ima povjerenja. Novine se još kupuju po nekoj inerciji, ali podaci o drastičnom padu tiraža „ nezavisnim" potvrđuju ovu moju konstataciju. Znate, dobro mora pobijediti, prije ili kasnije“, kazao je on.
Na pitanje da li je tačno da priprema neke nove projekte na medijskoj sceni Crne Gore Radončić je kazao da je ogromno interesovanje je za ovu novu knjigu.
„Ona je odštampana u 4.000 primjeraka, a već se prema zahtjevima distributera štampa dodatnih 2.000. To samo kazuje da je crnogorsko javno mnijenje već zasićeno višegodišnjom tiranijom medijske hobotnice Miodraga Perovića. Ne samo ova moja knjiga, nego još mnogo toga govori da u Crnoj Gori postoji slobodan prostor za novi medij, jer je narod ovdje prosto željan profesionalnog printanog medija. U tom smislu smo nas trojica, ali i još neki ljudi koji vide neki interes na crnogorskom medijskom prostoru, procijenili da postoji odličan teren da se napravi jedan ozbiljan, profesionalan sedmičnik, nakon toga dnevna novina, možda i televizija“, najavio je on.
Radončić je kazao i da Avaz nije kupio Pobjedu jer je po njegovom mišljenju zbog opstrukcije ljudi iz vlasti koji nijesu željeli da se u Crnoj Gori pojavi profesionalna i jaka novina.
(Izvor:CGM)
