U PETAK održanom premijerom "Srpske trilogije" Stevana Jakovljevića u Narodnom pozorištu (režija Slavenko Saletović) ova kuća umjetnički se pridružila obilježavanju stogodišnjice početka Prvog svjetskog rata. Na beogradskim scenama još tri predstave posvećene su ovom datumu: Atelje 212 je već obnovio komad Duška Kovačevića "Sveti Georgije ubiva aždahu", posle bečke premijere u Bitef teatru (u martu naredne godine) biće odigrana drama Biljane Srbljanović "Princip - Mali mi je ovaj grob", a mjesec dana kasnije na sceni Jugoslovenskog dramskog planirano je prvo izvođenje "Zmajeubice", novog komada Milene Marković.
Narodno pozorište bi obilježilo ovaj datum i da nije bilo najnovijeg pokušaja revizije istorije koji nam dolazi od nekolicine zapadnih autora - kaže Slavko Milanović, dramaturg u nacionalnom teatru i saradnik na "Srpskoj trilogiji". - Razmjere stradanja srpskog naroda su poznate, brojke govore da je Srbija izgubila trećinu stanovništva. I drugi su stradali, ali je rijedak u svijetu primjer naroda koji je na svoje pretke primijenio takav sistematski zaborav. Zato je sada lako manipulisati masama autoironičnih ignoranata i navoditi ih na podsmijevanje vlastitoj istoriji.
Milanović podsjeća da je britanski istoričar Kristofer Klark nazvao Gavrila Principa teroristom, a Kanađanska Margaret Mekmilan nekadašnju Srbiju uporedila sa današnjim Iranom koji (valjda po "srpskoj licenci") izvozi terorizam:
- Ovom etiketiranju Srba pridružili su se domaći podgrijevači izanđalih stereotipa, pa jedan naš značajan pisac i jedna poznata istoričarka za Principa kažu da je prosto - nesrećnik. Dakle, on je neko ko čak nema ni svijest teroriste ili atentatora, nego ne zna ni šta čini, ni u kom svijetu živi - ističe Milanović. - Na isti način mogli bismo reći za junake Jakovljevićeve "Trilogije" da su "nesrećnici" koji su ustali da brane svoju zemlju od višestruko jačeg neprijatelja.
Povodom svog novog djela, Milena Marković je već rekla da se trudila da priču o Gavrilu Principu podigne na jednu mitsku ravan, što znači "izvan i iznad svake regionalne dnevnopolitičke igranke". Jer, kako kaže, to je priča o mladim osjetljivim, prenapregnutim ljudima koji su gladni i željni slobode, koji sanjaju nejasno i nemušto, ali žestoko o promjeni i dostojanstvenom mjestu za svoj narod, svoju klasu, svoj soj.
VOJSKA I PARAVOJSKA
IAKO su našu vojsku u Prvom svjetskom ratu, kao uvijek i svuda, činili mobilisani ljudi, među njima je bio veliki broj dobrovoljaca od kojih su mnogi prekidali studije na evropskim univerzitetima i odlazili na front - kaže Slavko Milanović. - Po šarolikosti njihovih profesija, za današnjeg politički korektnog posmatrača - oni bi svakako predstavljali "paravojne jedinice". Ali, onaj ko bi htio da posluša ono što ovi ratnici izgovaraju, u Jakovljevićevim sjećanjima bi našao iskreno ljudsko saosjećanje i poštovanje za neprijatelja.
(Izvor:Večernje novosti)
