Međutim, skladan brak i poslovnu karijeru, kao uragan, razorila je dijagnoza - tumor na mozgu. Posle četiri operacije, Elizabeta, koja danas ima 48 godina, pokazala je da je heroj i istrajan borac za život.

Dvadeset dvije godine se ova Inđijka bori protiv opake bolesti i ne posustaje, puna je života.

- Tumor na mozgu otkriven mi je kada sam imala 27 godina. Imala sam osjećaj da nešto nije uredu. Osjećala sam pritisak u glavi, trnula mi je desna noga, ruka i dio lica. Doktorka koja je tada bila pedijatar mojoj djeci, rekla mi je da zakažem skener, posumnjala je da imam tumor, a crne slutnje su se i obistinile - priča Elizabeta.

Prilikom operacije 1992. godine, uklonjen joj je tumor, međutim, izgubila je sluh jer joj je presječen fascijalni nerv, što je prouzrokovalo deformaciju lica. Ljekari su je tješili da će se vratiti u normalu, međutim, to se nikako nije desilo.

Tada joj je, kaže, najvažnije bilo da je njene djevojčice takvu prihvate. Krenula je na banjsku terapiju, a onda posle nekoliko mjeseci morala je da prekine... Posle pregleda ustanovljeno je da ima karcinom grlića materice, počela je sa terapijom i zračenjem i mislila da tridesetu godinu života neće dočekati.

Mislila sam samo na moju djecu, najstarija Tanja tada je imala pet, a Nataša tri godine. Iako sam imala veliku podršku porodice, a najviše rođenog brata, brinula sam za njih dvije - priča naša sagovornica.

Samo dvije godine kasnije, primijetila je Elizabeta da gubi sluh i na lijevom uhu, uradila je ponovo skener glave, a rezultat je bio šokantan - tumor na istom mjestu kao i prvi put, samo na drugoj strani. Ljekari su je uoči operacije upozorili da može da potpuno ogluvi, što se nažalost i dogodilo.

A onda je počela da se privikava na nove uslove života. Znakovni govor gluvonijemih nije naučila, jer su je savjetovali da je bolje da nauči da čita sa usana, što je i uradila.

Od tada do 2004. godine sve je bilo uredu, a onda je primijetila probleme sa ravnotežom. Na redovnom kontrolnom pregledu utvrđen joj je još jedan tumor - ogroman, koji je pritiskao centar za ravnotežu.

- Tada sam bila veoma uplašena! Zbog gubitka sluha, strepjela sam da ne ostanem nepokretna. Otišla sam na operaciju u tajnosti, jer, znajući kroz šta je sa mnom prošla moja porodica, nisam htjela da brinu. Na sreću, sve je prošlo bez komplikacija - mogla je da odahne Elizabeta.

Sa ovom ženom, koja zrači optimizmom, danas živi njena mlađa ćerka Nataša, koja je psiholog u inđijskoj gimnaziji. Druga, Tanja, udala se, ali je redovno posjećuje. Elizabeta je svjesna da će i Nataša uskoro sviti svoje porodično gnijezdo. I, kaže, jedva čeka da postane baka.

(Izvor:Novosti.rs)