Riječ je o kolektivnom autorskom projektu reditelja Pejakovića i glumaca Slaviše Grubiše i Miša Obradovića, koji, koristeći se sačuvanim materijalima i anegdotama o Njegoševom odrastanju i metodom govornih i fizičkih improvizacija, propituju značaj djetinjstva i načina odrastanja za ono što zreli ljudi postaju. Predstava je produkcija ovogodišnjeg Kotor Art-a.
Za scenografiju su zaduženi Igor Moškov i Tamara Branković, a za kostimografiju Zorana Mia Radović
Žubor listića i raspucanje cvjetovah, huka mora i vjetrovah su glas moje muze.
Genije je zrake koje svuda padaju nego se samo na svijetlim stvarima kupe i igraju.
Svijet je knjiga otvorena u kojoj treba učiti.
Svijet je pozorište smiješno na kojemu se treba u različitim i raznobojnijem maskama
pokazivati.
Čovjek usamjen na visoku goru, noću bez mjeseca, nebesna tijela vidi đe se veselo
dvižu, more đe se igra na srebrne valove i on (čovjek) kako izgubjenik na goru ćuti.
Petar II Petrović Njegoš
(Izvor:RTCG)
