Naime, desetine hiljada stanovnika Stokholma, koji dnevno koriste javni prevoz da bi stigli do svojih radnih mjesta, po cijeni samo jedne dnevne karte za metro mogu istovremeno biti posjetioci najveće (i najduže) izložbe – galerije na svijetu.
Unutar podzemnih željezničkih tunela glavnog grada Švedske, 90 od 100 stanica popunjeno je spektakularnom postavom umjetnina: skulpturama, mozaicima, slikama, gravurama i drugim različitim djelima čije autorstvo potpisuje više od 150 umjetnika.
Metro se u Stokholmu otvorio 1950., a umjetnost je vrlo brzo postala dio cijele priče. Čak i u razdoblju 1960-ih i 1970-ih godina, dok su u toku bili radovi na izgradnji potrebnih proširenja i produženja tunela, metro je u svojim predvorjima prikazivao različite umjetničke radove. Vodeći se pretpostavkom da je većina putnika premorena samim transportom koji je bio daleko od udobnog, postavljene dekoracije trebale su pružiti odmor ugodan oku.
Dok je Stokholm uspio da približi ljepotu neprocjenjivih umjetničkih djela velikom broju ljudi za minimalnu cijenu, većina svjetskih metroa još uvijek se slijepo drži uobičajenih elektronskih uređaja i rasporeda kojima popunjavaju bezlične zidove. Iako su lokalnom stanovništvu vrlo uobičajeni, pomaknuti art zidovi štokholmske podzemne željeznice privlače pažnju svjetske pop kulture.
Popularizacija umjetnosti i približavanje ljepote masama ne dolazi bez troškova i ima svoju cijenu, koja je – javna stvar. Grad godišnje mora izdvaja 1.6 miliona američkih dolara za saniranje štete nastale grafitima, kako bi se očuvao izgled umjetničkih djela i status jedinstvene podzemne željeznice.
(Izvor:RTCG)
