Urednica Narodne knjige Zorica Marković, objasnila je za CdM, zašto se Hoseini već treću godinu za redom nalazi u vrhu najčitanijih autora.
“Neosporna je činjenica da je Haled Hoseini jedan od najčitanijih pisaca današnjice. Uzroke njegove popularnosti treba tražiti ne samo u aktuelizovanju tema kojima se bavi, već i u prepoznatljivom književnom stilu. Ako tome dodamo i činjenicu da je uz svaki njegov objavljeni roman veoma dobro odrađena marketinška kampanja, a da je roman „Lovac na zmajeve“ je i ekranizovan, sve to daje odgovor zašto je ovaj autor toliko popularan“, istakla je Marković.
Preostala dva romana koja su prevedena na naš jezik “Lovac na zmajeve” i “Hiljadu čudesnih sunaca” uvršteni su u ovogodišnjih top dvadeset naslova u Gradskoj knjižari.
Marketing menadžer Gradske knjižare, Maida Šukurica za CdM kaže da se top lista najčitanijih knjiga podudara sa onim što predstavlja literarni trend u svijetu.
“Uglavnom ono što se najviše prodaje je ta svjetska top lista. Sve što se nalazi na Amazonu i New York Times bestseler listi, nalazi se u Gradskoj knjižari i izgleda da su ovdje ljudi počeli da prate trend šta se čita u svijetu. Kada pogledamo top listu vidimo da je tu Haled Hoseini, Gijom Muso i Paulo Koeljo, a to su sve neki provjereni autori”, istakla je Šukurica.
Već dugi niz godina sa lista najčitanijih ne silazi ni roman Robina Šarma “Kaluđer koji je prodao svoj ferari“. Urednica Narodne knjige smatra da se odgovor krije u popularnoj psihologiji i načinu na koji Šarma gleda na svijet i njegovo usmjeravanje na pozitivan način razmišljanja i djelanja.
„U njegovim knjigama se prepoznaje i otkriva ono Fromovsko imati ili biti“, kaže Marković.
U godini koju pratimo, zabilježen je i rastuće interesovanje za biografije poznatih ličnosti. Uprkos tome što je tek odskora u prodaji, knjiga, „Serviraj za pobedu“, koju potpisuje Novak Đoković, našla se na trećoj poziciji po čitanosti ove godine. Tu je i roman Žarka Lauševića, “Druga knjiga dnevnik jedne robije“, autobiografija Nika Vujičića, „Živjeti slobodno“, u kojoj autor govori o fizičkoj uskraćenosti i emocionalnoj borbi, koju je kao dijete i adoloscent vodio nastojeći da prevaziđe svoju invalidnost. Veliku čitanost bilježi i ispovjest novinarke Brankice Stanković „Insajder, moja priča i roman „Spas“ Isidore Bjelice, u kom autorka govori o borbi sa bolešću.
Marković podsjeća na još neke biografije koje su se čitale prošle godine.
„Ne treba zaboraviti i sjajnu biografiju Bekima Fehmuiua „Blistavo i strašno“ u dva toma, koja je takođe, bila tražena u našim knjižarama, kao ni knjigu Žarka Jokanovića „Jovanka Broz, Moj život moja istina“ koja je štampana od beogradskog sajma knjiga već u tri tiraža. Biografije su tu da nas podsjete da smo svi ljudi koji, neki manje a neki više, imamo iste probleme ali različito gledamo na njihov ishod ili da nas usmjere ili opomenu na to šta smo sve mogli da postignemo a nismo ili nam se nije ukazala prilika’’, kazala je ona.
Ni Šukuricu ne iznenađuje velika popularnost biografija.
“Bar na našim prostorima, uvijek nas je interesovalo kako je Đoković najuspješniji, pogotovo ako on kaže da u knjizi otkriva kako je postao broj jedan u svom poslu. Još ako je kao ličnost interesantan ili intrigantan interesovanje je veće”, istakla je Šukurica.
Visoku poziciju na top listama u knjižarama drži i francuski autor Gijam Muso. Njegovi romani „Djevojka od papira“ i „Sjutra“ zauzimaju drugu i šestu poziciju na top listi Gradske knjižare, dok se „Možda nebo zna“ našao na trećoj poziciji na listi Narodne knjige.
Popularnost ni ove godine nije izgubio, ni planetarno popularni erotski roman „Pedest nijansi Siva“, a parira mu, roman Zorane Šulc „Ukus greha“ koji izdavači predstavljaju kao „prvi, pravi srpski erotski roman“.
A da li velika popularnost ovih romana znači da su „ljubići“ opet u modi?
„Svakako, treba dodati i činjenicu da su se čitaoci zaželjeli tema koje nijesu usko vezane sa aktuelnom svakodnevnicom, koja, htjeli mi to priznati ili ne, nije ni malo ružičasta. Dakle, literatura koja se bavi ovim temama čitaoca uvodi u jednu rasterećeniju priču, koja je uvijek aktuelna, iako se prosječnom čitaocu, možda čini, da je današnji literarni trend preokupiran laganijim formama. Dakle, kupuju svi, u zavisnosti od toga da li je u pitanju planetarno popularni serijal „Pedeset nijansi ...“, po kojem se snima i film, ili „ Ukus greha“, koji je napisala autorka sa ovih prostora, koja je baš zbog ove činjenice, prevashodno tradicionalnih shvatanja, poslala interesantna čiitaocima“, objašnjava Marković.
„Mislim da ih nismo izgubili da nekako oni su i dalje tu , samo je prisutno interesovanje za neke nove naslove, za nešto što nameće trend, pa su se oni izgubili na toj listi. U top deset najčitanijih autora je Mario Vargas Ljosa za kog možemo reći da je probrani autor. Ne vjerujem da su se oni izgubili, već malo prikrili, ali interesovanje za klasicima i dalje postoji i ljudi kupuju te klasike. Trenutno bestseleri, ipak vode tu trku'', kaže Šukurica.
Među najčitanijim ostvarenjima, međutim, zagubi se tek po neki klasik. Uspješna ekranizacija Velikog Getsbija Skota Ficdžeralda, primjera radi, učinila je da se taj naslov ponovo nađe na listi deset najčitanijih romana.
U sjenci bestselera, ipak ostaju autori koji su posljednjih godina svjetskoj i domaćoj književnosti donijeli novu svježinu i koji se sa sigurnošću mogu smatrati klasicima modernog doba. Odsustvo sa top lista najčitanijih knjiga, možda im pruža utjehu da imaju odabranu publiku, ali nadamo se da će i naslovi tih autora doći u ruke i ponekog trendsetera, pa makar to bilo i zbog ekranizacije romana.
(Izvor:CDM)