Najveći muzej na svijetu je ime koje ne nosi bez razloga! Cijeli grad je baš kao jedan veliki muzej pod otvorenim nebom. Nekada se ovaj veliki muzej zvao Konstantinopolis pa zatim Carigrad. Danas je to Istanbul, grad u koji godišnje dođe više od dvadeset miliona turista.
Neki čudni Duh Istanbula uđe u vas već nakon prve posjete i onda vas tjera da stalno idete nazad na obalu prelijepog Bosfora!
Dvije struje Bosfora
U Istanbulu danas, prema posljednjim statistikama, živi preko 15 miliona stanovnika. Iako, računajući predgrađa, ta cifra prelazi i broj od 17 miliona. Ukupno sa turistima, dnevno se u njemu kreće oko dvadeset miliona ljudi! Gotovo, pa kao ukupno stanovništvo bivše Jugoslavije. Kada ga gledate iz aviona, čini vam se da tom gradu nema kraja! Već je opšte poznato da leži na dva kontinenta i sa dva velika mosta ih veže na Bosforu. Moreuzu, koji je interesantan i po tome što u sebi ima dvije struje. Kada idete ka dubini jedna struja vas vodi ka zapadu a druga, od pola pa dalje u dubinu, ka istoku. Širok je on nekoliko kilometara, iako, kada sjedite na Ortakoyu čini vam se da biste ga mogli i preplivati.
Istanbul je dakle, podijeljen na europski i azijski. Europski dio je veći, turistički više zanimljiv i, po mom mišljenju, definitivno ljepši. Iako se ne bi svi sa mnom složili. No dobro, o ukusima ne treba raspravljati. Ja vas, ovaj put, vodim na onaj, za mene, ljepši dio.
Da bismo ga lakše obišli i njega ćemo podijeliti na novi i stari dio. Stari je onaj sa svim prelijepim i u cijelom svijetu poznatim džamijama i muzejima. Pređete li Zlatni rog odnosno Galata most ili Halić kako se taj zaliv u originalu zove, doći ćete u taj “novi” dio europskog dijela Istanbula. Da nam neki dio možda ne bi zamjerio krenut ćemo od Halića odnosno dijela koji ih i razdvaja. Ne smijete propustiti posjetiti Haliću ranim jutarnjim satima. To je mjesto na kojem su Sultanove žene dolazile na izlete sa djecom i svim mnogobrojnim guvernantama te uživale svoj ionako lagodan i lijep život. Ipak neću vam mnogo pričati o istoriji. Nju manje više barem približno poznajete. Pričat ću vam o Istanbulu danas. To je grad u kojem mnogi svjetski putnici, boemi i lutalice završavaju svoje putovanje. Onaj Duh Istanbula, sa početka ove priče, ih zadrži ovdje zauvijek. I tako broj stanovnika stalno raste. Srećom prostora ima dovoljno, tako da se grad širi velikim brzinama na sve strane.
Stari imaju prednost
S obzirom da stariji imaju prednost, krećemo prvo u stari dio. Nakon spektakularnog izlaska sunca na Haliću krenete ka dijelu koji se zove Eminonu i koji počinje da živi već u ranim jutarnjim satima. Stotine uličnih prodavača postavljaju svoje prostirke i štandove. Počinje njihov radni dan. Istovremeno počinje i vika svih tih prodavača, koja ponekad nadjača sirene brodova koji vas vode ka azijskom dijelu ovog grada. Ako želite osjetiti onu stranu Istanbula koja predstavlja pravi Orijent, kao iz filmova, dan počnite upravo ovdje. U tom dijelu čuvajte svoje džepove i tašne. Ne, nije to opasan kvart, no ipak… Tu je uvijek velika gužva. A gdje je velika gužva tu su na djelu uvijek i džeparoši. Zato, oprez. Kao i u svim velikim gradovima na svijetu, i ovdje ordinira veliki broj sitnih lopova. No uz minimalan oprez, ništa vam se neće desiti. Preko puta te ulične pijace uz terminale za brodove - taksije, nalazi se tzv.Nova džamija. Odmah pored nalazi se i ulaz u Misir čaršiju. Iako ne toliko poznata kao Kapali čaršija, Misir čaršija je uvijek puna ljudi. Kako domaćih tako i turista. Domaći tu dolaze da kupe sve što im je potrebno za bogatu tursku trpezu, a turisti da udišu miris raznih začina koji su i sastavni dio domaće kuhinje. Ali i da pročiste nos od mirisa, da ne kažem smrada, ribe koji vam uđe u kožu na već pomenutoj uličnoj pijaci. Ako nastavite šetnju kroz Misir, izaći ćete na ulicu koja vas vodi prema čuvenoj Kapali čaršiji. Danas je Kapali čaršija zanimljiva samo zato što je toliko poznata u cijelom svijetu. Tu možete kupiti razne predmete od kože, možete kupiti zlatnih predmeta o kakvima ste do tada samo sanjali,mnogo suvenira, ali morate paziti i da ne zalutate. Kapali čaršija je jedan veliki nadkriveni lavirint sa nekoliko hiljada malih dućana. Ako nećete dugo boraviti u Istanbulu, savjetujem brzi izlazak iz “Zatvorene čaršije”.
Izaći ćete (ukoliko već niste zalutali) na Beyazit. Dio na kojem je i dalje velika pometnja i vika uličnih prodavača kao i onih koji tu imaju svoje radnje. Ako krenete prema Aksaraju, dakle, desno od Kapali čaršije, i dalje vas prati vika. Ipak dolazite odmah na veliki trg ispred Istanbulskog Univerziteta kojeg krasi ogroman kapija. Možete vi i proći kroz tu kapiju, iako niste student. Tamo vas, u vrelini istanbulskog dana, očekuje hladovina pod gustim krošnjama velikih debelih stabala. Vrlo brzo naići ćete na veliki toranj koji je napravljen da bi se sa njega nadgledali požari na ovoj strani grada. Ako imate sreću da je otvoren za turiste, obavezno se popnite na vrh. Produžite li dalje kroz dugi park Univerziteta, na kraju ćete izaći pred Sulejmanovu džamiju, tzv.Sulejmaniju. Arhitekti se slažu da je to najsavršeniji objekat u cijelom gradu. Sa njihove tačke gledišta. Ipak vratićemo se na trg ispred velike kapije. Idemo nazad u smjeru Kapali Čaršije. No, ovaj put ne ulazimo. Produžićemo šetnju još malo i doći na Sultan Ahmetov trg.
Sultanahmet
E, za turiste je to centralni dio Istanbula. Za kvalitetan obilazak ovog trga, potreban je cijeli dan. Prije svega, idemo u jedinu džamiju na svijetu koja ima šest minareta. Sultan Ahmetova ili poznatija kao Plava džamija. Mnogo je priča zašto je izgradjeno šest minareta. Najuvjerljivija i najčešća je ona koja govori o tome da je Sultan htio napraviti jedan zlatni minaret. Kako se u turskom jeziku riječ zlato, u izgovoru, samo jednim slovom razlikuje od izgovora broja šest, radnici greškom napraviše šest minareta. Sultanu se to očigledno dopalo, te je takvu i ostavio. Zašto “plava”? Izvana gledajući, nema nigdje plave boje.Taj nadimak je dobila po plavoj izniškoj cigli koja dominira u unutrašnjosti džamije.
Ukoliko iz ove džamije izadjete na bočni izlaz naći ćete se na starom carigradskom hipodromu. Tu su se u neka stara vremena održavale konjske trke. Tu ćete vidjeti i tri obeliska iz antičkog doba. Ukoliko pak, iz dvorišta Plave džamije izadjete na glavni izlaz, naći ćete se u velikom parku sa fontanama, cvijećem ali i klupama za odmor. Tačno preko puta, stoji džamija, koju je jos u 12.vijeku napravio car Justinijan. Ne nije greška. Naravno, Justinijan je na tom mjestu sazidao crkvu. Osmanlije su joj samo dodali minarete, te je pretvorili u džamiju. Aja Sofija je danas muzej. Ne zaboravite, zatvoren ponedjeljkom. Iza Aja Sofije put vas vodi pored nekadašnjeg ozloglašenog istanbulskog zatvora sve do, ponovo, velike kapije. Prodjete li kroz tu kapiju, došli ste u veliki park ispred dvorca u kojem su živjeli Sultani sa svojim porodicama i odatle odlazili u ratove u kojima su osvajali svijet i vladali vijekovima.
Top Kapi Saraj. Smješten na kraju brijega. Sa balkona dvorišta možete uživati u pogledu na Zlatni rog ali i na Bosfor. Danas muzej koji pokazuje sve sobe u kojima su Sultani živjeli svoj raskošni život. Harem je nešto što ne smijete propustiti. Ne, to nije bio prostor samo za Sultanove ljubavnice. Harem je mjesto gdje su živjele sve žene u saraju. Kako Sultanova majka, tako i sve njegove zakonske žene i kćerke, ali i guvernante.
Jedina stvar na koju morate paziti je to, da u Harem možete ući samo u organiziranim grupama, najavljeni. Kao pojedinac nećete imati priliku posjetiti ovaj dio Top Kapi Saraja.
Galata toranj
Silazimo ulicom pored zoološkog vrta, nazad prema Eminonu. Prolazimo pored željezničke stanice, jedne od najstarijih u ovom dijelu svijeta. Ponovo gužva na Eminonu, a onda prelazak preko Halića i eto nas u novom dijelu europskog Istanbula. Prije svega, kroz uske uličice penjemo se ka Galata tornju. Njega su izgradili još Đenovljani za nadgledanje požara sa ove strane grada. Sa vrha ovog neobičnog tornja, i jednog od simbola ovog grada, vidite veliki dio Istanbula. Napravite li krug po balkonu Galata tornja, steći ćete, barem približnu, sliku o veličini grada. Nastavite li šetnju dalje, dolazite na dno jedne duge ulice kroz koju je automobilima zabranjeno voziti. Ipak, po sredini Istiklal ulice, prolazi starinski tramvaj koji vas prebacuje na početak ove ulice duge nekoliko kilometara. Možete uskakati i iskakati iz njega kada poželite. On vozi polako. Ako ništa bar zbog nekoliko stotina hiljada prolaznika na Istiklal ulici. Stotine modernih butika, prodavnica, knjižara, ali i restorana i kafića vas čeka ovdje. To je ulica na kojoj možete vidjeti potpuno pokrivene žene kao i poluobnažene travestite, prostitutke, makroe, dilere drogom i ko zna šta sve ne. Svi oni, naravno, noću dolaze u mnogo većem broju. Ako ste žena, savjetujem da ovuda noću ne šetate sami. Čiček pasaž je idealno mjesto za ljubitelje morskih specijaliteta. On se nalazi na tačno pola puta od vrha do dna Bejole, tačnije Istiklal ulice. Odmah iza Čiček pasaža, nalazi se čuvena Nevizade ulica. Noćni provod je ovdje zagarantovan na najbolji mogući način.
Proći ćete na Bejoli i pored velike katoličke crkve, ali ono što je zanimljivo, a što mnogi vjerujem ne znaju, tu ćete proći i pored pravoslavne crkve Sv. Jelene, koja je ujedno i centralna crkva pravoslavnog svijeta. Ako možda niste znali, ono što je Vatikan za katolike, to je Istanbul za pravoslavce. Centar pravoslavne patrijaršije.
Taksim
I tako laganom šetnjom prolazite pored francuskog kulturnog centra, i dolazite na sljedeći veliki trg. Taksim. Mnogo hotela velikih i malih vas dočekuje ovdje. I ako tražite hotel, savjetujem da ga tražite upravo na Taksimu. Sa jedne strane, odmah pored poznatog istanbulskog, luksuznog hotela Marmara, nalazi se opera. Crna zgrada napravljena u modernom stilu. Preko puta nje, park. Ne pretjerano veliki, ali nažalost čuven od prije nekoliko mjeseci u cijelom svijetu. Park Gezi. E kad prodjete kroz park Gezi, stižete do druga dva velika hotela. Intercontinental (nekada Sheraton) i Hyatt. Ne propustite pogledati Istanbul sa posljednjeg sprata hotela Intercontinental. Pored Hyatta je i hotel Divan, koji je malo manje luskuzan ali ima odličnu poslastičarnicu sa izvrsnim kolačima. Odmah pored je i druga centralna istanbulska stanica za gradski saobraćaj. Svi autobusi polaze ili sa Eminonu ili sa Taksima. Zavisno u koji dio grada želite ići. Nastavljamo šetnju uzbrdo. Malo dalje nailazimo na raskrsnicu. Lijevi put nas vodi na Osmanbey a desni na Nišantaš. Idealno mjesto za shoping. Osmanbey sa jeftinijom robom, a Nišantaš za one sa dubljim džepovima. Nišantaš je za Istanbul ono što je, recimo, Peta Avenija za New York ili Champs d’Elysees za Pariz. Na Nišantašu je i turski vojni muzej. Zanimljiv iznad svega zbog svakodnevnih predstava orkestra koji izvodi turske vojne marševe. Orginalni kostimi i instrumenti daju ovom spektaklu posebnu draž.
Preko Međidijekoya dolazimo do dijela Istanbula koji je nekada važio za stambenu četvrt imućnih. I danas oni ovdje žive, ali izgled ovog kvarta je sada potpuno drugačiji u odnosu na prije deset godina. Sada Levent zovu Istanbulski Manhattan. Oblakoderi sa preko 70 spratova ovdje sada niču gotovo preko noći. Od mirne zelene oaze na brežuljku iznad Bosfora, sa krasnim vilama i mirnim, uvijek čistim ulicama, Levent je postao centralni Istanbulski poslovni kvart. Ako idete metroom, izađite na stanici koja se zove 1.Levent. U šoping centru Metro City, idete na sprat ispod nivoa zemlje, i jedite Ezogelin čorbu, Iskender Kebap i za desert Kunefe. Naravno tu je i čuveni Ayran. I onda ne morate ništa jesti naredna 24 sata. Sasvim će vam biti dovoljno. Kad izađete iz Metro Citija, odmah tu pored morate obići i još jedan šoping centar, čisto da ga vidite. Kanyon. Arhitektonsko čudo. Nedaleko od Leventa, na Etileru, nalazi se Ak Merkez. 1997. godine u Las Vegasu, proglašen je najljepšim šoping centrom na svijetu. Ne bez razloga. Kad smo već kod Ak Merkeza, nekada davno najpopularnijeg šoping centra u Istanbulu, spomenimo samo još Istinye Park šoping centar, koji je posljednji u nizu super luksuznih, otmenih, primamljivih šoping centara u ovom ogromnom gradu. Ako odlučite posjetiti ga, zaustavite taksi i recite Istinye Park. No da se vratimo na Ulus i Ak Merkez.
Posljednji Otomanski Saraj
Spuštajući se sada od Ak Merkeza proći ćete pored Ulus parka. Ako imate vremena, savjetujem jedno piće ovdje. Spuštate se dalje prema Bosforu. Vrlo bezo, doći ćete na, u početku ove priče već pomenuti, Ortakoy. Ipak njega ću ostaviti za kraj. Produžimo malo vožnju, nazad ka Zlatnom rogu. Vrlo brzo, prolazeći pored hotela Kempinski (u kojem soba košta oko 3000 dolara za noć) dolazite pred još jedan Saraj. Posljednji trzaj Otomanske imperije. Kada su već bili na izmaku snaga, Osmanlije su htjele svijetu pokazati da im još nije došao kraj. Izgradili su Dolmabahće Saraj. Sastavljen iz dva dijela ( muškog i harema- dakle ženskog ) Dolmabahće Saraj je bio dom posljednjih Otomanskih sultana. U njemu se, između ostalog, nalazi preko 4 tone čistog zlata i više od 5 tona čistog srebra. Smješten tačno na ulazu u Bosfor, ograđen je dugom čipkanom ogradom. Danas je na ulazu u ovaj Saraj postavljena počasna straža. Vojnici koji drže stražu, stoje nepomični te predstavljaju pravu atrakciju za hiljade turista koji dnevno obiđu ovaj raskošni muzej.
Vratimo se sada na Ortakoy. To je mjesto koje ne smijete propustiti kada posjetite ovaj grad. U desetinama malih uskih uličica, izmedju mnogobrojnih kafanica i malih restorana, uživat ćete u poluorjentalnoj, polueuropejskoj atmosferi. Sa svih strana dolazit će muzika. Kako tradicionalna tako i moderna, sve dok ne izadjete na obalu. A tada vas, u sumrak dana, pod ruku uzima onaj istanbulski Duh. Mislim da je ipak riječ o andjelu.
Tačno preko puta vas, gotovo da možete i preplivati, je Azija. Sa lijeve strane, odmah uz vaše rame, je veliki most koji povezuje ova dva kontinenta. Tu je i čipkasta Ortakoy džamija. Izmedju vas i Azije nekoliko osvjetljenih brodova koji lagano plove. A sa vaše desne strane, “stari“ Istanbul i nestvaran zalazak sunca iznad svih, već pomenutih džamija i saraja. A tada odlučite da zauvijek tu ostanete. Želite vi to, više nego bilo šta drugo. No, vraćate se svojoj kući sa obećanjem sebi da se morate vratiti što je prije moguće.
(zenskiportal.ba)
