Čitalac uz knjigu dobija trake koje se obmotavaju oko tijela kako bi oblikovale prsluk opremljen čulnim simulatorima i sistemima kontrole pritiska i temperature. Knjiga prepoznaje na kojoj se stranici čitalac nalazi i shodno tome menja ambijentalnu rasvjetu i vibracije kako bi "bolje odgovarale opisanom raspoloženju" i kako bi se čitaocu dočarala atmosfera knjige i iskustva fiktivnih protagonista.

"Promjene emocionalnih ili tjelesnih stanja likova odašilju diskretne signale do prsluka koji izazivaju promjene brzine otkucaja srca, mijenjaju pritisak u vazdušnim jastučićima ili pak stvaraju lokalizovane fluktuacije temperature", ističu Feliks Hajbek, Aleksis Houp i Džuli Lego koji su razvili projekat u medijskoj laboratoriji MIT-a, nazvavši ga "senzorna fikcija", piše Guardian.

"Senzorna fikcija predstavlja novi način doživljavanja i stvaranja priča", tvrde.

"Tradicionalno, književnost stvara i podstiče emocije i empatiju pomoću riječi i slika. Korištenjem kombinacije umreženih senzora i čulnih simulatora, senzorna fikcija autoru pruža nove mogućnosti osmišljavanja zapleta, raspoloženja i emocija, istovremeno ostavljajući prostora i mašti čitaoca. Ti alati mogu se iskoristiti za stvaranje sveobuhvatnog iskustva prilagođenog čitaocu", dodaju naučnici.