Antioksidansi, poput vitamina A, C i E, poznati su po tome što neutraliziraju slobodne radikale u organizmu koji su štetni zbog svojeg oksidativnog potencijala.
Naučnici već dugo smatraju da antioksidansi mogu pomoći u prevenciji karcinoma, ali nekoliko kliničkih studija govori da oni nemaju nikakav učinak u sprječavaju raka pluća, te mogu čak povećati rizik kod određenih osjetljivih grupa kao što su pušači.
Što se tiče ostalih vrsta karcinoma, ostaje za utvrditi kakvi su učinci antioksidansa na njih.
"Razlog tog paradoksa je zasad nejasan", objašnjava profesor Martin Bergoe, zamjenik direktora Centra za rak Medicinskog instituta u Goeteborgu u Švedskoj, glavni autor studije objavljene u američkom časopisu Science Translation Medicine.
U studiji, miševi genetski modifikovani da bi razvili male tumore u plućima tretirani su antioksidansima.
"Zaključili smo da su ti antioksidansi utrostručili broj tumora i jako ubrzali njihovu agresivnost", pojasnio je Bergoe.
"Antioksidansi su ubili miševe dvaput brže nego što bi inače uginuli", rekao je.
Isto tako, što su doze bile više, to su jači bili negativni učinci.
Taj mehanizam pokazuje da osobe koje imaju male lezije ili nedijagnosticirane tumore na plućima, a to su najčešće pušači, trebaju izbjegavati antioksidanse, zaključuje Bergoe.
Ranija studija američkog Nacionalnog instituta za rak objavljena 2011. na primjerku od 28.000 muškaraca u starosti od 55 do 74 godine pokazala je vezu između beta karotena, snažnog antioksidansa koji se takođe može uzimati kao dodatak ishrani, i agresivnog oblika karcinoma prostate.
Naučnici podsjećaju da je u terapiji raka važno dovesti kiseonik u ćelije kako bi ih se uništilo.
Antioksidansi bi stoga mogli oslabiti takve terapije.
(Izvor:MOJEzdravlje)
