Mihael Šumaher se već mjesec dana nalazi u vještačkoj komi zbog povrede mozga. Ljekari trenutno nastoje da ga probude. Kako izgleda taj proces? I u čemu je smisao vještačke kome?
Stanje vještačke kome može se uporediti sa potpunom anestezijom koja traje neobičajeno dugo. Ljekari namjerno stavljaju pacijente u komu nakon teških povreda ili složenih operacija, jer upravo taj postupak često znači razliku između života i smrti.
Naime, težak pad ili udarac u glavu može da izazove povredu centralnog nervnog sistema. Mozak, kao i svi drugi djelovi tijela, zbog toga može da otekne. Međutim, za razliku od ostalih organa, mozak je okružen kostima, pa otok nema gdje da ode.
Drugim riječima, pritisak unutar lobanje raste i poslije izvjesne granice postaje opasan po život. Dakle, ljekari moraju nekako da smanje otok. Da bi se to postiglo, temperatura tijela smanjuje se na 32 do 35 stepeni celzijusa. Metabolizam se usporava, a tijelo troši i manje kiseonika. Ipak, važno je osigurati dovoljne količine kiseonika za mozak. Ako se to ne desi, postoji opasnost da će nervne ćelije odumrijeti i da će doći do trajnih oštećenja.
Koma kao zaštita od stresa
Cilj ljekara je da smanje opterećenje organa, pa aparati na odjeljenju za intenzivnu njegu preuzimaju mnoge vitalne funkcije – na primjer, pacijent se priključuje na vještačka pluća. Puls i otkucaji srca se stalno nadgledaju. Pacijent se hrani preko infuzije ili preko sonde u želucu.
Uz to, pacijent je maksimalno zaštićen od stresa – dok su u trajnoj narkozi, čak i ljudi koji pate od teških povreda ne osećaju bol, zahvaljujući raznim ljekovima protiv bolova i anesteziji.
Povratak u svjesno stanje
Trajanje vještačke kome zavisi od toga koliko su teške povrede koje je pacijent pretrpio. U nekim slučajevima, ona traje samo nekoliko dana, ali ima i pojedinaca koji više nedjelja provedu bez svijesti i priključeni na aparate.
Ipak, u vještačkoj komi se ne može ostati vječno – što duže traje narkoza, sve je veća opasnost od neželjenih dejstava. Pacijent se dovodi u rizik od stvaranja ugrušaka u krvnim sudovima, zapaljenja pluća ili poremećaja rada srca, a može doći do slabljenja mišića i imunog sistema. Zbog toga ljekari to stanje održavaju samo dok je neophodno potrebno.
Kada pritisak u mozgu padne ispod kritčne tačke, moguće je početi sa buđenjem pacijenta. Tokom tog procesa postepeno se smanjuje količina lijekova, uključujući tu i sredstva protiv bolova. Uporedo sa tim, vitalne funkcije, poput disanja, ponovo se prepuštaju tijelu.
Pacijenti koji su dugo ležali u vještačkoj komi i primali velike doze lijekova, često nakon buđenja imaju imaju rupe u pamćenju, privremeno su zbunjeni ili čak i agresivni. Pojedini izgube orijentaciju. Međutim, tek kada je pacijent budan, može se pouzdano utvrditi da li je mozak trajno oštećen.
(Tanjug)
