Na taj način industrija pronalazi načine da fascinira publiku.
Ne zove se to bezveze "magija filma", stoga vam predstavljamo deset najboljih, prema hronološkom redu, koji su postavili nove standarde i napravili vizuelnu revoluciju u bioskopima.
10. Tron (1982)
Ovaj film sigurno nije najbolji ali je jedan od najkreativniji. U "Tronu" su prvi put na filmu korišćene kompjuterski generisane slike (CGI).
Obzirom na to da je u pitanju 1982. godina ovo je bila prava novotarija a proces je podrazumijevao korišćenje ručno crtane animacije sa pravim akcionim scenama, koje su posle u montaži dotjerivane.
Zanimljivo je da su u početku Diznijevi dizajneri odbijali da rade na računarima vjerujući da će ih oni ubrzo zamijeniti. Dvije decenije kasnije, to se i desilo - Dizni je zatvorio studio za ručno crtanje da bi Džon Laseter, guru Piksara, na kraju ponovo otvorio ovaj studio.
Ironija je da je 1982. godine film "Tron" diskvalifikovan iz trke za Oskara, obzirom na to da su se glasači osjećali "prevareno" zbog korišćenja kompjuterskih efekata.
9. Terminator 2: Sudnji dan (1991)
Ovaj film je toliko poznat da svi zaboravljaju da je u pitanju nastavak. Niko ne priča o prvom dijelu a iskreno govoreći, što se manje govori o nastavcima - to bolje.
Veliki dio uspjeha Terimantora filma leži u vizuelnim efektima koji su timu donijeli Oskara. Za razliku od "Avatara" koji je mahom CGI, samo djelovi "Terminatora 2" su popravljani kompjuterski. Najpoznatija od svih je scena u kojoj se T-1000 pretvara u leguru, koja je koštala više od 5 miliona dolara i na njoj je rađeno 8 mjeseci.
Džejms Kameron je "tečne efekte" pozajmio iz hita iz 1989. godine "The Abyss" kako bi ova scena i danas izgledala impresivno kao i prije 25 godina.
8. Park iz doba Jure (1992)
Ovo je film koji je oživio dinosauruse što je samo po sebi ogromno dostignuće. Iako je "Park iz doba Jure" posmatran kao film sa mnogo specijalnih efekata, on to zapravo nije.
Režiser Stiven Spilberg je imao nekoliko audio-animatorskih modela dinosaurusa koji su imali ulogu da gledaocima donesu osjećaj dubine i realističnosti na filmu. Ipak, u nekim kadrovima CGI je morao biti korišćen.
7. Priča o igračkama (1995)
Piksar je promijenio pravila igre kada je izjednačio kvalitet priče i animaciju u svojim filmovima. "Priča o igračkama" je bio potpuni dugometražni animirani film.
Za svaki frejm potrošeni su sati ali se isplatilo. Ovaj film postavio je standard kako naredni filmovi treba da izgledaju a donio je kompaniji i nebrojeno nagrada i veliko poštovanje kako publike tako i struke.
Oni su naučili, ne samo da prave dobre filmove, već da prave filmove na koje će publika reagovati.
6. Matriks (1999)
Kada se film pojavio 1999. godine, publika nije mogla da shvati šta gleda. Dopalo im se ali su pokušavali da dokuče kako se ovaj fantastični koncept uopšte snimao i tada prikazivao na ekranu.
Popularno nazvan "efekat metka" je najpoznatiji specijalni efekat iz ovog filma a simuliran je u "slou moušnu" u kome je objekat bio metak.
Tehnika koja je korišćena je slična staroj fotografskoj "time slice" gdje je više kamera postavljeno oko objekta i napravljeno da simultano fotografiše. Kada se te fotografije poređaju dobije se 2D efekat.
5. Gladijator (2000)
Dešavanje filma u Rimu je uobičajena stvar za istoriju filma ali je "Gladijator" potpuno redefinisao praksu. Za početak Ridli Skot je ponovo stvorio Koloseum. Prvo su napravili malu verziju a kroz magiju filma prepravili ga u nešto što bi sigurno moglo da parira onome kako je izgledao u najboljim danima.
Najveći problem zadala im je činjenica da je Oliver Rid umro prije nego što je film završen, stoga je uz pomoć CGI efekata njegov lik oživljen. Kompjuterskom grafikom njegovo lice je stavljeno na tijelo njegovog dublera. U pitanju su samo dva minuta filma koja se dešavaju noću ali je ipak ključna scena koja je koštala "svega" 3,2 miliona dolara.
4. Trilogija "Gospodara prstenova" (2001-2003)
Jednog dana Akademija će morati da prizna talente glumaca koji se na velikom platnu pojavljuju kao CGI likovi. Mnogi misle da će prvi među nagrađenima biti Endi Serkis i sasvim je jasno zašto.
Serkis je čovjek koji je pomogao da se Golum oživi. Ovo je bio prvi put da se gluma kombinovala sa digitalnom animacijom kako bi se napravio poboljšani CGI lik i oživio na ekranu.
Serkis je prvo trebalo samo da pozajmi glas liku, međutim kada su animatori vidjeli njegovu mimiku i kada je snimao dijaloge znali su da je zaista poseban.
Piter Džekson se oslonio na legendu "Ratova zvezda" Džordža Lukasa i producenta Rika Mekkaluma da mu pomognu oko koncepta koji je posle prerastao u pionirski u stvaranju filma.
3. Nebeski kapetan i svijet sjutrašnjice (2004)
Ovaj film nije postao veliki hit među publikom ali je prvi film koji se u potpunosti snimao sa "plavim ekranom". Zaplet filma je u gigantskim robotima koji lutaju zemljom, a složićete se, to nije jednostavno snimiti.
Keri Konran, režiser filma i tim od 100 filmadžija kreiralo je pozadinu koja je omogućavala da glumci (Džad Lou, Gvinet Paltrou i Anđelina Džoli) budu dodati u post-produkciji. Nije postojao set, sve je dodato kasnije.
Ideja je bila vratiti se u eru crno-bijelog filma ali je zapravo bio početak drugačijeg snimanja filmova, poput "Grada grijeha" koji se pojavio nedugo posle ovog filma.
2. Avatar (2009)
Bez sumnje, ovo je jedan od najkompleksnimijih filmova koji su ikada snimljeni. Film je unapredio korišćenje kompletno kreirane CGI sredine i likova.
Džejms Kameron, surovi perfekcionista je pokušao da snimi ovaj film 10 godina ranije ali mu nijedan studio nije htio dati budžet.
Na kraju je dobio ogroman budžet za projekat i zeleno svijetlo da započne sa produkcijom. Film je sniman četiri godine i kada je završen, to je bio prvi komletno digitalno snimljen film koji je dobio Oskara za direktora fotografije.
1. Početak (2010)
Kristofer Nolan je jedan od najvećih vizionara današnjice. On pravi drugačije filmove i često to podrazumijeva "zvezdane" specijalne efekte. Film koji se zaista ističe je "Početak" koji je nominovan za Oskara za najbolji film. Film je imao kadar za kadrom koji su bili zapanjujuće kombinovani na načine koji nisu viđeni.
Scena u Parizu, na ulici izgleda kao da je grad savijen iza leđa Lonarda Dikaprija i Elen Pejdž.
Nolanov tim za vizuelne efekte, koji je tada dobio Oskara, je savršeno složio detalje a potom ih ukombinovao sa audio djelovima i reakcijama glumaca i raznih faktora od kojih zaboli glava kada pomislite. A to je samo jedna od mnogih scena sa detaljima.
To je magija Nolanovih filmova, koju je teško kopirati!
Tekst preuzet sa sajta b92.net