I dok u Evropu dolazi veliki broj ljudi iz Sirije, Čečenije ili Avganistana, kojima je takva vrsta zaštite i pomoći neophodna zbog progona i stanja u njihovim matičnim zemljama, najveći broj zahtjeva za azil građana Srbije, Makedonije, Albanije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine se odbija kao neosnovan. Zbog takve „zloupotrebe bezviznog režima“, unutar EU više puta je pominjano pitanje ponovnog uvođenja viznog režima za zemlje Zapadnog Balkana.
„Bilo bi loše da se zbog potražilaca azila ponovo uvedu vize. Mnogo je bolje rješavati taj problem zakonski, a ostaviti bezvizni režim, koji predstavlja veliko dostignuće evrointegracionog procesa Zapadnog Balkana“, ponavljaju u Centru za evropsku stabilnost (ESI). U tom cilju, pozdravlja se i namjera Njemačke da, kao i neke druge članice Šengena, države Zapadnog Balkana kojima je odobrena vizna liberalizacija stavi na listu „zemalja bezbjednog porijekla“ čime bi se za njih skratile procedure u obradi zahtjeva za azil.
„Lažne zahtjeve za azil podnose oni koji nisu gonjeni ili izloženi opasnosti u svojim domovinama, već oni kojima obrada tog zahtjeva u EU znači nekoliko mjeseci besplatnog stanovanja, hrane i zdravstvene zaštite, što je najčešće i više i bolje nego što imaju kod kuće, kazala je u razgovoru za Dojče vele Aleksandra Štiglmajer iz ESI. Istovremeno, Štiglmajer naglašava da će svako i dalje imati priliku da „iznese svoj slučaj“ i da mu se na osnovu činjenica odobri ili odbije zahtjev za azil, ali da će sve to neuporedivo kraće trajati.
„Zemlje koje su skratile procesuiranje zahtjeva za azil imale su i manji broj zahtjeva. Švajcarska je tako smanjila taj broj na deset procenata u odnosu na ranije godine, Švedska ga prepolovila, a broj zahtjeva za azil opao je i u Belgiji. Kada procedura za dobijanje azila traje nekoliko nedelja ona je manje interesantna za one koji znaju da su ima šanse da dobiju azil male. Oni neće prevaliti toliki put da bi dvije nedelje proveli u kolektivnim centrima i bili poslati kući“, zaključuje Štiglmajer.
Zajednički sistem na nivou EU
Evropska unija je još 1999. godine počela da radi na zajedničkom sistemu azila koji bi uskladio zakonodavstva i procedure u zemljama članicama kada je riječ o potražiocima azila. Petnaest godina kasnije, situacija je daleko od idealne. Pristup jeste harmonizovaniji, usvojeni su zajednički standardi u oblasti prijema potražilaca azila, kao i kriterijumi neophodni za dobijanje statusa azilanta, ali svaka država članica Šengena i dalje ima različiti sistem odbrade zahtjeva za azil.
„Nova usaglašena pravila vodiće ka pravednijem, bržem i kvalitetnijem donošenju odluka o potencijalnim azilantima“, najavila je komesarka EU zadužena za unutrašnja pitanja Cecilija Malmstrom.
Dok se dogovor o evropskom „paketu za azil“ ne primijeni u praksi širom Unije, zemlje članice, na prvom mjestu one najviše pogođene prilivom tzv „lažnih“ zahtjeva za azil, pokušavaju da pojedinačnim izmjenama zakonodavstva riješe taj problem. Belgija je tako prije dvije godine zemlje Zapadnog Balkana stavila na listu „bezbjednih zemalja“. Procedure za ispitivanje zahtjeva za azil za građane ovih zemalja sada traju najviše tri nedelje, a potpuno je ukinuta i finansijska i svaka druga pomoć onima koji su nakon odbijenog zahtjeva za azil vraćani u zemlju porijekla po hitnom postupku. U Njemačkoj je taj proces prošle godine trajao oko tri mjeseca. U tom periodu, njemačke vlasti dobile su 130.000 zahtjeva za azil, od čeka je 34.000 bilo podnijeto od strane građana zemalja Zapadnog Balkana, a za samo njih 40 je ustanovljeno pravo na azil.
