Vanesa se budi i shvata da ne može da pomjeri svoju lijevu ruku, ni nogu.
"Pomislila sam da nešto nije u redu sa mnom. Nekako mi se uspavala lijeva strana", objašnjava ona.
Ipak, uskoro joj je bilo jasno da je doživjela moždani udar. Vanesa sada ima 28 godina, ali do kraja života će se sjećati tog jutra u septembru 2006, piše Deutsche Welle.
Vanesa nije izuzetak. To pokazuje studija "Global Burden of Disease" iza koje stoje Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka. U tom istraživanju se još od 1990. prate najčešća oboljenja. Rezultat: broj slučajeva šloga se povećao na svjetskom nivou za 68 odsto u posljednjih 20 godina, a broj ljudi koji umiru od moždanog udara za 26 procenata.
I kontraceptivne pilule povećavaju rizik
"Preventiva, dijagnostika i tretman su danas bolji", objašnjava predsjednik Njemačkog društva oboljelih od šloga Gerhard Haman.
To se prije svega odnosi na razvijene zemlje kao što su Njemačka i druge zemlje na zapadu Evrope i u Sjevernoj Americi. Zemlje gdje ljudi manje zarađuju imaju drugačiju situaciju.
"Upravo u istočnoj Aziji, u Kini, Koreji, Tajlandu i Vijetnamu postoji veliki broj oboljelih od šloga. Procjene iz 2010. pokazuju da je te godine bilo 16,9 takvih slučajeva", kaže Haman.
Moždani udar sve češće pogađa i mlade ljude. Za osobe između 20 i 64 godina vjerovatnoća da će doživjeti moždani udar povećala se od 25 na 32 odsto u posljednje dvije decenije. Globalno gledano, svaki dvadeseti slučaj šloga pogađa djecu i mlade.
Studija ne izučava razloge za taj trend. Po Hamanovom gledištu, radi se o različitim faktorima.
"Prekomjerno pušenje, uzimanje sredstava koje sprečavaju ovulaciju kod žena, prevelika tjelesna težina i uzimanje droga, na primjer kanabisa, ekstazija, kokaina i amfetamina mogu da izazovu šlog", objašnjava on.
Kada se posmatraju statistike za pacijente mlađe od 45 godina, njih 10.000 svake godine doživi šlog samo u Njemačkoj.
Premlad za moždani udar?
Vanesa vjeruje da se kod nje uzroci mogu objasniti kombinacijom pilula za kontracepciju i pušenja. Ona je prestala i sa jednim i sa drugim. Na sreću, nakon moždanog udara nije imala problema sa govorom i mogla je da pozove hitnu pomoć.
"Oni su, naravno, pitali koliko godina imam, da li imam problema sa leđima, sa nekim kičmenim pršljenom. Tako ponekad dolazi do paralize. Pitali su me i da li uzimam droge", prisjeća se ona.
Radnici hitne pomoći su dobro procijenili situaciju. Vanesa je dospjela u odjeljenje za šlog u obližnjoj bolnici, gdje su 24 časa dnevno pažljivo pratili njeno stanje. Moždani udar kod tako mlade osobe ipak nije svakodnevna pojava.
Djeca posjeduju izuzetne mogućnosti regeneracije
Mladi ljudi imaju fleksibilinije krvne sudove, objašnjava Haman: "Pukotine u krvnim sudovima mogu da se jave zbog mehaničkog opterećenja, zbog udarca u vrat, zbog pogotka lopte u glavu, zbog saobraćajne nesreće ili pada sa bicikla. A one zatim mogu da izazovu šlog."
Svake godine u Njemačkoj oko 300 djece doživi moždani udar. Dijagnoza je uglavnom teška.
"Kada pred ljekara dođe jedan osmogodišnjak, ljekar ne pomisli najprije na šlog", objašnjava Haman.
I oporavak od bolesti teče drugačije, jer su krvni sudovi uglavnom potpuno zdravi.
"Dešava se da skeniranje dece pokaže da su preživjeli kompletan moždani udar, a da to u njihovom svakodnevnom životu bude jedva primjetno. Takav udar bio bi dovoljan da trajno parališe jednu stranu tijela odraslog čovjeka. Djeca posjeduju izuzetne mogućnosti regeneracije", kaže Haman.
Naravno, ima i djece koja nemaju toliko sreće.
"Sačekaćemo još nekoliko nedjelja"
Liza je doživjela moždani udar sa samo šest nedjelja starosti. Danas ima 14 godina i aktivna je na internet-stranici "Šaki" (Grupe za samopomoć djece koje su preživjela šlog). Ona pati od oduzetosti desne strane.
"Da bih mogla i dalje da treniram svoju desnu stranu, dva puta nedjeljno idem na gimnastiku i već tri puta sam bila u klinici za rehabilitaciju. U slobodno vrijeme šetam s Lakijem, psom moje bake", kaže ona.
Lizina majka, Brita Nikolej, jedna je od dvije žene na čelu organizacije "Šaki", koja se bavi savjetovanjem pacijenata i njihovih roditelja. Ona zna da se i dijagnoza često daje odoka: "Ljekari u klinici su nam na početku rekli: vaše dijete je samo naduto. Tada imaju grčeve i mnogo plaču."
Međutim, Brita Nikolej nije odustajala. Nekoliko dana kasnije ponovo je dovjela svoju kćerku na kliniku. Ultrazvuk je pokazao oštećenje mozga. Tada su joj rekli: "Pogledaćemo i sačekati razvoj situacije narednih nedjelja i mjeseci". Ona tvrdi da je sve morala sama da organizuje, uključujući i fizikalnu terapiju.
Ponovo u sedlu
A Vanesa? Ona i dalje ima laki spasticitet u lijevoj ruci i u lijevoj nozi, ali joj to mnogo ne smeta. Prije moždanog udara se bavila uzgojem konja.
"Imala sam cilj da se iz invalidskih kolica vratim u štale i u tome sam uspjela", kaže ona.
Ipak, na svom starom zanimanju provela je samo još dvije godine, jer je hladnoća u štalama postala veliki problem: "Prilično brzo sam dobila promrzline na rukama i nogama, zato što nemam potpuno normalnu regulaciju tjelesne temperature."
Vanesa danas radi u knjigovodstvu. Ona od 2011. preko platforme "Helpedija" sakuplja donacije za mlade koji su doživjeli šlog. Tri puta nedjeljno bavi se sportom: vozi bicikl, pliva i pješači.
"Veoma sam aktivna i dobro se zabavljam dok vježbam. Jednostavno, umijem to da cijenim", rekla je za Deutsche Welle.
