Kristijano Ronaldo je u ljeto 2009. godine stigao u Real Madrid iz Mančester Junajteda za rekordnih 96 miliona eura obeštećenja.

Svoju cijenu Ronaldo je opravdao time što još uvijek, ima veći broj postignutih golova nego mečeva u dresu Madriđana.

Naravno, uprkos ogromnom novcu u Mančesteru i dalje žale zbog odlaska zvanično najboljeg fudbalera svijeta, a na jednom blogu pojavilo se srceparajuće pismo navijača Junajteda, upućeno upravo Ronaldu.

Pismo je emotivno, relativno dugačko, ali mnogi kažu da će nakon čitanja, izazvati koju suzu kod pravih zaljubljenika u fudbal, posebno navijača Mančester Junajteda.

Prenosimo pismo u cjelosti:

"Dragi Roni,

pišem ti ovo pismo kako bi znao šta osjećam prema tebi. Nijedan drugi sportista mi nije toliko važan kao ti. Jedino je moja ljubav prema Ser Aleksu Fergusonu veća nego ona koju osjećam prema tebi.

Kako si u posljednje vrijeme? Djeluje mi da ti je život lijep sada. Postižeš golove kao od šale u Španiji i uništavaš timove kada putuješ širom Evrope. Definitivno zarađuješ dva ili tri puta više nego na Old Trafordu i imaš prelijepu djevojku Irinu Šejk.

Nakon što si proveo par sezona u sjenci Mesija otkada si počeo da živiš svoj "san" na Bernabeuu, konačno si dobio Zlatnu loptu, čime je potvrđeno da si najbolji igrač, mada si za nas to uvijek i bio. Šta drugo može da poželi fudbaler u svom životu?

Bila je utopija kada si igrao za nas, a život je tako surov sada na Old Trafordu. Otkada si otišao, kao da je nestao mađioničar. Mi, navijači Junajteda, voljeli smo da osjećamo zavist drugih navijača na sebi jer imamo tebe. Okretao si se i driblao, činio si protivnike smiješnim. Kada ti je dobar dan, a to je skoro svaki dan, bio si nezaustavljiv.

Kada sam prvi put čuo da Real nudi 80 miliona funti, znao sam da ćemo morati da te pustimo jer je to bilo mnogo novca, i danas je. Znam da si pogurao ovaj transfer jer je uvijek bio tvoj "san" da igraš za španske divove. Kada je ponuda prihvaćena pomislio sam "Kakav je plaćenik ovaj momak. Napušta klub koji ga je načinio tim što jeste?"Uskoro si dokazao da griješim.

Žao mi je što ovo kažem, ali bilo mi je drago svaki put kada bi Real Madrid posrnuo. Svi tvoji golovi, bitni i manje bitni, nisu ništa vrijedjeli. Osvojio si samo dva trofeja, Primeru i nebitan Kup Kralja. Da nisi nedavno dobio Zlatnu loptu, tvoje vrijeme u Madridu bi bilo potpuni promašaj, ne u smislu golova već priznanja.

Nastavio sam da te gledam i kada si otišao. Tvoja navika i želja za postizanje golova te nije napustila, iako si to sada radio za Real Madrid. To me je podsjetilo na ono što si radio za nas. Čisto zadovoljstvo, kažem ti.

Kada fudbalere pitaju koji im je omiljeni gol, uglavnom lako odgovore. Ali ti si dao toliko sjajnih golova da je teško odabrati jedan. Toliko dobrih golova da su čak i Endi Grej i Martin Tajler ostali bez riječi kojima bi to mogli da prokomentarišu.

Moj favorit je gol koji si dao 2009. godine u četvrtfinalu Lige šampiona protiv Porta. Posle 2:2 u prvom meču, stvari su stajale loše za Junajted. Međutim, kome je trebalo da se obratimo za pomoć? Tebi naravno.

Na centru je stajao Anderson, dodao ti je loptu, uzeo si je i potrčao ka golu u svom stilu. Sekundu ili dvije kasnije, šutirao si sa oko 40 metara. Vrijeme je stalo. U par sekundi, lopta je uletjela u gol, golman nije imao šanse. Ko uopšte pokušava da šutira sa 40 metara očekujući da ima sreće da lopta uđe u gol? To što si uradio, bilo je magično.

Čak i sa 23 godine bio si čudo u Premijer ligi. Načinio si da to bude tvoja liga. Postavio si standarde brojem golova koje si postizao. Tvoj prijem - prefinjen, tvoj trk - blistav, tvoji slobodni udarci - oduzimali su dah. O Bože! Već mi ponestaje superlativa.

Kad god su mediji spekulisali o tvojoj budućnosti, uvijek si pričao da je Mančester tvoj dom i da nemaš gdje drugo da odeš. Bio si ključ u osvajanju naše 18. titule u Premijer ligi. Svi smo mislili da ćeš najbolje fudbalske godine provesti kod nas (25-30 godine), u Junajtedu. Ipak, to je ostala samo naša želja.

Prije samo par mjeseci, tvoje lice je bilo širom Bernabeua, hiljade kartonskih maski sa tvojim likom su bile tu u znak podrške u tvom pohodu na Zlatnu loptu. Nakon osvajanja iste, dobio si stojeće ovacije preko 80 000 navijača. Samo par nedjelja kasnije, navijači su se okrenuli protiv tebe.

Navijači Madrida su te izviždali iako ste vodili sa 5:0 protiv Rajo Valjekana, zato što nisi dodao Morati već sam išao na gol. Kako neko može da bude tako prevrtljiv? Da li je Madridiste tako teško zadovoljiti, kao njihovog predsjednika Florentina Pereza, koji dovodi i odbacuje igrače i menadžere iz zabave?

Ovo se nikada ne bi desilo na Old Trafordu čak ni u najgorim snovima. Čak i kada nisi ovdje, tvoje ime se skandira svake nedjelje kada Junajted igra. "Viva Ronaldo, trči niz krilo, slušajte kako Junajted pjeva, Viva Ronaldo." Kao da nikada nisi ni otišao.

Klinac, koji je zarađivao manje od sto funti u Lisabonu. Ser te je doveo na Teatar snova. Čak i kada nisi imao samopouzdanja da nosiš broj 7 na dresu, on je imao vjere u tebe. Vjere u tinejdžera koji je bio nepoznat čitavom svijetu, dao ti je priliku da zablistaš na najvišem mogućem nivou u svijetu fudbala. Pustio te je da debituješ sa 18 godina protiv Boltona. Čak i na tom debiju pridobio si srca navijača, svojim trkovima i driblinzima. 75 000 navijača je toga dana gledalo čudo od djeteta u akciji.

Sa ugovorom koji ti je važio do 2015. i još dvije godine koje su ti bile preostale, nadali smo se da ćeš doći kod nas prošlog ljeta kada je Fergi otišao. Ali ponovo si slomio naša srca i produžio ugovor do 2018. godine. To me je podsjetilo na ono kada sam pomislio da si plačenik. Nemaš pojma koliko je teško bilo ne vidjeti te ponovo u crvenom dresu. Nas su totalno odrali plativši te 80 miliona funti. Čak i sada to djeluje kao da je "džabaka".

Kad god se sjetim osmine finala protiv Reala prošle sezone, osjećam nelagodu zbog nezasluženog crvenog za Nanija, doduše meč nije bio gotov jer smo još uvijek vodili tad. Ali kada sam vidio da postižeš drugi gol za svoj tim, to me je dotuklo, sjedio sam nepomično na kauču. Podigao si ruke u znak izvinjenja, bez ikakvog izraza na licu. Nisam znao šta da osjećam. Pomiješana osjećanja divljenja i bola tekla su mojim venama. Imao sam ogromnu knedlu u grlu.

Sada, pet godina nakon tvog odlaska, klub ima još jednog vunderkinda u liku Adnana Januzaja. U sezoni u kojoj smo po prvi put pali na dno od nastanka Premijer lige, on nam je dao tračak nade da nije sve u klubu još gotovo. Kada zatvorim oči, on me podsjeća na mršavog tebe koji je tek stupao na scenu prije deset godina. Ta želja da se nadigrava i da vrijedno radi vidi se u njemu.

Moj jedini strah je da Real Madrid ili neki drugi bogati klub iz inostranstva, kao što su sa tobom učinili, ne dođe i plati veliki novac za njega, pa da i njega moramo da pustimo.

Da, više nismo vođeni od strane žive legende, kao što je Fergi, nemamo snage da te stavimo na naš platni spisak uzimajući u obzir koliko novca sada primaš, nemamo zvijezde u prvih 11 koje bi razbijale sve druge timove.

Ali evo me, nadajući se da ćeš se jednom vratiti u klub koji te je stvorio, klub koji je stajao uz tebe u najtežim trenucima ( čitaj nakon Svjetskog prvenstva 2006. godine i incidenta sa isključenjem Runija protiv Portugala), kluba koji pjeva tvoje ime iz nedjelje u nedjelju iako više ne igraš ovdje i daleko si miljama od nas.

Ja nisam od onih koji vode debate Mesi ili Ronaldo. A i zašto bih? Nema tu debate. Ti si jednostavno najbolji za mene.

Mogao bih da i dalje nastavim da pričam šta mislim o tebi. Ljubav i poštovanje koje osjećam, samo bi uveličali sve ovo. Čak i da se nikada ne vratiš, neću te mrzjeti. Možda nećemo moći da te priuštimo ili jednostavno nećeš željeti da budeš zvijezda jedne prosječne ekipe umjesto da svake nedjelje igraš u timu punom zvijezda. Uz to, kako sada stojimo, vjerujem da ćemo biti osrednji tim naredne 3 ili 4 godine, što ti daje još jedan razlog da ne dolaziš kod nas.

Uprkos svemu, ja lično, vjerujem da ćeš nam se vratiti prije ili kasnije. Ako osjećaš bar hiljaditi dio onoga što mi osjećamo prema tebi, ništa na ovom svijetu ne može stati između nas. Sa pjesmom koju ti pjevamo svake nedjelje, živimo sa očekivanjem da je samo pitanje trenutka kada ćeš ponovo biti naš.

Eto me, živim sa nadom da će jednog lijepog dana naslov "Senzacionalni povratak Kristijana Ronalda u Mančester Junajted" zasijati u medijima širom svijeta, na društvenim mrežama i Bog zna gdje još. Citiraću rečenicu iz filma Bekstvo iz Šošenka "Nada je dobra stvar, možda i najbolja, a dobre stvari nikada ne umiru." Želim da vjerujem u ovo, i do dana dok se moj san ne približi stvarnosti, čekaću kao što sam i prethodnih 5 godina.

Vrati se brzo kući, Roni. Vrata Old Traforda će ti uvijek biti otvorena."

Izvor: kurir.rs