Posao je, međutim, zbog krize krenuo loše, ali u pomoć su joj pritekli radio i televizija. Prilozi o simpatičnoj ugostiteljki dJečijeg osjmeha i njenom restorančiću, u kom su cijene povoljne, a usluga besprekorna, brzo su postali viralni.
Mušterije su nagrnule, novac "pljušti", a Silvija je nedavno ugostila i 70 fudbalera i navijača poznatog kluba, koji su čekali u redu za njene specijalitete. Vajka se da su izgazili travu u bašti, ali donijeli su joj i mnogo poklona.
Za ovu neobičnu djevojku sa specijalnim potrebama i njenu porodicu, u kojoj ima još petoro braće i sestara, reč “hendikepiran” nikada nije bila dio rječnika koji koriste. Išla je u normalnu osnovnu školu, sa savjetnikom za inkluziju, a zatim je, završila i trgovački zanat i praktičnu obuku, uspješno i bez zamjerki.
Uprkos tome, na jedvite jade je uspjela da se zaposli, a među prvima se našla na spisku za otpuštanje, prenosi Blic.
Ona je, međutim, uporno tražila novi posao, zaobilazeći specijalizovane radionce za hednikepirane i invalide, ali poslodavci su, čim je vide, odbijali da joj pruže priliku. Njena majka se tada sjetila drvene barake kraj zgrade u kojoj žive, uspjela je da isposluje neophodne dozvole, i porodica je Silviji, uz minimalna ulaganja, otvorila restorančić brze hrane.
Zove se “Zalogajnica Oaza”, s drvenim stolovima na kojima su uvijek saksijice sa roze cvećem, i minijaturnom, ali prijatnom baštom.
Silvija je u njemu svoj gazda. Oko hrane posluje pažljivo, smireno i pedantno, onako kako to u današnje vrijeme rijetko ko ima volje i vremena, a mušterije uvijek dočekuje i uslužuje sa širokim, djetinjim osmjehom na svom okruglom licu zakošenih očiju.
Zbog toga je svi vole, a od kako je zahvaljujući medijima stekla široku popularnost, u poslu ne oskudjeva.
U slobodno vrijeme, živi kao i svaka druga mlada žena, pa i aktivnije od mnogih. Osim dizanja tegova iz tri pokušaja, u kom je držala i šampionsku titulu svoje zemlje, svira još i u omladinskom orkestru, a odmara se uz TV serije i u druženju sa prijateljima i mnogobrojnom porodicom.
