Na aukciji, održanoj 12. aprila, Šon Bakls prodao je svoje medicinske podatke, sadržaje e-mailova i komunikacija putem društvenih mreža, podatke o lokaciji, one iz ličnog kalendara, razgovore online, o tome šta voli da kupuje i istoriju pretraživanja interneta.
Cijena? Sitnica - 350 eura.
Tu svotu je izdvojila tehnološka medijska firma Next Web, koja je objavila da će kupljene podatke upotrebiti za isticanje problema vezanih za online privatnost.
Svakog dana korisnici interneta generišu ogromne količine podataka, koje firme, organizacije i institucije koriste u razne svrhe. Većina ne razumije vrijednost tih podataka.
Možda se neće u skorije vrijeme dogoditi situacija u kojoj ćemo svjesno razmjenjivati lične podatke za raznorazne pogodnosti, ali ova aukcija pokazuje scenario u kom je komercijalizacija ličnih informacija možda i bliža nego što mislimo.
Jedna od prepreka je to što trenutno ne postoji tržište na kojem bi pojedinac mogao da proda svoje podatke.
Google, Facebook i drugi ih neumorno prikupljaju i analiziraju, izvlačeći korist iz njih, pa i zasnivajući kompletne poslovne modele na tome. Pa ipak, nepoznato je koliko pojedinci kao grupa podataka vrijede, ni kako bi to mogli iskoristiti oni sami.
To ne znači da se tržište koje bi to odredilo neće pojaviti u doglednoj budućnosti. Potražnja postoji, između ostalog, u sektorima poput zdravstva, industrije zabave i osiguranja.
Na takvom tržištu bismo podatke mogli da mijenjamo za novac, ali i za mnogo toga drugog. Osiguravajuće kuće bi mogle da ponude povoljnije premije na životno osiguranje na osnovu ličnih podataka o životnom stilu.
Ti podaci bi se mogli donirati i u filantropske svrhe, kako bi poslužili za naučna istraživanja, kao pomoć pri otkrivanju lekova za bolesti ili poklon drugama koje se bave dobrotvornim radom.
Aukcija je otvorila i brojna etička pitanja. Recimo, u kojem trenutku digitalni zapisi o ljudskom ponašanju prestaju da budu lični?
Sadržaj e-mailova to vjerovatno jeste, ali, da li je to slučaj i sa računom o broju poslatih e-poruka dnevno?
