Dakle, ne onoliko koliko se htjelo i željelo - već koliko se moglo izdvojiti iz otanjeg novčanika i ne prepunog brašnjenika. Uostalom, da se prisjetimo nečega što se, u Gori Crnoj, zbilo prije više od tri i po decenije. Lasno je pogoditi: 15.-og.aprila 1979.-te...
Stravičan zemljotres,stotinak žrtava i velika matrijalna šteta u najmanjoj, nikad bogatoj jugoslovenskoj Republici.
Već i bukvalno sjutri dan stiže pomoć iz,okle će brže i bliže - nego iz Srbije. U Saveznoj narodnoj skupštini promptno je izglasan Zakon o hitnoj pomoći ugroženom stanovništvu Crne Gore. Koji dan kasnije, u srpskoj Skupštini - dodatni Zakon: da SVI zaposleni od svojih, kako se to tada zvalo, ličnih dodataka, godinu(!) dana izdvajaju 5 odsto za pomoć, obnovu i oporavak teško ranjenog Crnogorskog primorja i bližeg zaleđa...
A samo tri godine nakon toga, velika poplava i šteta koju je rijeka Sava izazvala u priobalnom dijelu Beograda pa i koji kilometar nizvodno. Crna Gora se, takođe prva od svih 5 drugih Republika, prva i, doduše skromnom,pomoći odazvala. Ovdje, za mlađe i nedovoljno upućene, slijedi podsjetnik: U to vrijeme Crna Gora je, kao ekonomski slabašno razvijena republika, zajedno sa Pokrajinom Kosovo, dobijala posebnu pomoć iz tzv. FNP - Fonda za nerazvijena područja.
Eto, onog prvog slučaja (pomoć nakon zemljotresa) i - drugo pomoć koju je Crna Gora uplatila zbog poplave velikog beogradskog reona pored Save, pamtimo mnogi vremešni sugrađani naše države. Dabome, i autor ovih redova upućenih recentnom crnogorskom portalu Kodex.
Dakle, prisjećajući se naziva i atributa lekcije iz istorije umjetnosti ("Humanizam i Renesansa")- naslovih ovo štivo inverzijom naziva poznatog srednjevjekovnog perioda u razvoju knjževnosti i slikarstva. I,mislim da je tako: riječ je o gestu plemenitog revanša, o renesansi humanizma i bratsveničkog saosjećanja.
I, dozvolite jednu digresiju, koja to, možda, i nije: mi jesmo iz JEDNOG naroda - koji je "izđikao" iz ISTOG-SLOVENSKOG STABLA. Zar iz toga ne slijedi i smislena metafora, pa i činjenica, da su GRANE tog stabla NACIJE. I-što grana grani bliža - bliže su (čitajte: srodnije) su i NACIJE... Jesu li ove "dvije grane-nacije NAJBLIŽE - prosudite sami.
Nota bene: Iz gornjeg upita i kontesta, slutim da će jedan dio odgovora iz stići će redova "NAŠIH" koji, bučno i žučno, kadikad i bezočno, prolaze kroz "DVERI" još od "1389." - preko zlokobnog "NAČERTANIJA" i "1918"... e da bismo stigli do DEFINITIVNOG cilja i datuma: 21.maja 2006. godine. I The end. Može i: Za vijek i vjekov...Amin!
