Mada najčešće zahvata noge, ovaj poremećaj može da se javi i na rukama, čak i u tijelu. Uzroci su manje-više nejasni, mada su tegobe više nego prepoznatljive.
Obratite pažnju jer alkohol i kofein pogoršavaju simptome bolesti, a na isti način mogu da djeluju i neki lijekovi iz grupe antidepresiva, neuroleptika i beta blokatora.
Bolesnici se žale na osjećaj nemira, obično u večernjim časovima dok sjede, a progoni ih neizdrživ poriv za hodanjem. Osjećaju peckanje i tup bol, svrab, pritisak, težinu, hladnoću ili žarenje, nelagodu, nervozu... Masiranjem i pokretima ove tegobe se djelimično smanjuju, pa se ovi pacijenti zbog stalnog kretanja u literaturi nazivaju i noćnim šetačima.
S obzirom da nema vitalnog ugrožavanja, ne čudi što ljekari nemirnim nogama ne posvećuju veću pažnju. Tek zadnjih petnaestak godina, prepoznata je važnost liječenja ove tegobe, jer je ustanovljeno da poremećen san može ozbiljno da ugrozi redovne životne aktivnosti.
Bolest se veoma rijetko javlja prije tridesete, a mnogo je češća kod starijih od 50 godina. Uočeno je da ponekad može da bude i nasljedna. Simptomi se vremenom pogoršavaju, a faze ponavljanja skraćuju.
Dijagnoza se postavlja prema četiri međunarodno ustanovljena kriterijuma:
Neizdrživ nagon za kretanje nogu i neugodan osjećaj u tkivu
Privremeno olakšanje s pomjeranjem nogu
Nastanak ili pogoršanje tegoba tokom mirovanja
Pogoršanje ili nastup tegoba uveče i u toku noći
Dijagnoza se uspostavlja na osnovu subjektivnih simptoma i laboratorijskih nalaza krvi i urina. Simptomi ponekad mogu pogrešno da budu prepoznati i kao depresija ili nesanica, što nije sasvim slučajno jer su nemirne noge usko vezane sa ovim tegobama. Uglavnom bi se moglo reći da još ne postoje sasvim određeni lijekovi za umirenje ovih tegoba. Kod manjeg broja bolesnika dopamin agonosti, kao što je ropinirol, dovode do poboljšanja stanja, a pokušalo se i sa različitim antidepresivima, antikolvuzivima i drugim lijekovima, koji uglavnom nisu donijeli značajnija poboljšanja.
(stil)
