“Oduzima vam dah. Odmah pomislite na svoje grijehe, i dođe vam da se pomolite”, kaže Gozel Jakulijeva(34), koja je u posjetu ovoj znamenitosti došla iz glavnog grada Ašgabata.
Krater u srcu Karakuma, jedne od najvećih svjetskih pustinja, do sada nije vidio baš mnogo stranaca, ali turkmenistanske vlasti se nađu da će to uspjeti da promijene i da će upravo ova znamenitost predstavljati ulaznicu male bivše sovjetske republike u svijet turizma.
Čak i 25 godina nakon pada SSSR još uviijek jedna od najizolovanijih zemalja u svijetu, Turkmenistan godišnje ugosti samo 12.000 do 15.000 turista iz oko 50 zemalja. Tamošnji turistički radnici vjeruju, međutim, da bi bi Vrata pakla, koja po susjednom selu zovu još i krater Dverze, mogla da postanu pravi mamac za strane turiste.
-Ova “beživotna” pustinja uskoro bi mogla da postane neizmjerno zanimljiva destinacija za različite tipove turizma – od eko-turizma do ekstremnih sportova- kaže jedan od zvaničnika Državnog komiteta za turizam Turkmenistana.
Karakum, ili “Crni pijesak”, prekriva 80 odsto ove republike u Centralnoj Aziji . Ljeti temperatura iznosi preko 50 C, dok zimi padaju ispod – 20.
Jama u kojoj sagorijeva prirodni gas nalazi se oko 270 sjeverno od prijestonice, putokaza nema, ali sve koji su zainteresovani vodiči vode do mjesta na kom se pruža očaravajući pogled. Plamen probija kroz bočne strane kratera, a vrelina i urlik vatrene stihije djeluju opčinjavajuće. Uprkos očiglednoj opasnosti, mjesto nije ograđeno, pa ljubitelji ekstremnih uzbuđenja mogu da zavire preko same ivice, mada je to opasno, jer se pijesak na rubovima ponekad urušava.
Sam fenomen predstavlja rezultat pogrešne računice sovjetskih naučnika. “Sovjetski geolozi počeli su na ovom mjestu da buše tražeći gas 1971. Ali oprema za bušenje im je iznenada propala kroz podzemnu kavernu, duboku provaliju koja se tu formirala.
Oprema se survala, ali niko nije povrijeđen. Bojeći se da bi iz kratera mogao izvirati otrovan gas, naučnici su odlučili da ga zapale, misleći da će gas brzo da sagori i da će plamen nakon toga zamrijeti – objašnjava turkmenistanski geolog Anatolij Bušmakin.
To se, međutim, sve do sad nije dogodilo, a ovo mjesto predstavlja moćan simbol ogromnih turkmenistanskih rezervi gasa, koje važe za četvrte u svijetu.
(vestinet)
