Teško je pronaći ne vijek, već deceniju u skorijoj istoriji čovječanstva koju nije obilježila neka kriza. Bilo da su u pitanju ratne godine, ili vremena u kojima su krize polako tinjale dok se na površini vodio hladni rat, sasvim je jasno da je kriza sastavni dio našeg života.

A svaka kriza sa sobom nosi i izvjesne opasnosti i prijetnje. Anders Sendberg sa Oksfordovog Instituta za budućnost čovječanstva (Future of Humanity Institute) za britanski Gardijan izdvojio je pet najvećih opasnosti koje prijete čovječanstvu u godinama koje dolaze.

Zanimljivo je da Sendberg u navedenim slučajeva promjene koje dolaze i rizik koji te promjene nosi svaljuje prije svega na čovjeka. Kroz istoriju se, više puta, potvrdilo kako je čovjek čovjeku vuk. Zato nije novost da je na kraju svega najveća prijetnja čovječanstvu upravo čovjek.

Takođe, oni koji na navedene scenarije gledaju kao na daleku budućnost, treba da pogledaju samo jedan ili vijek unazad ne bi li provjerili koliko čovječanstvo može da se promjeni za svega 100 godina.

Sendberg sa liste izostavlja (očekivane) katstrofe, kao što su udari meteora ili klimastke promjene. Prema njegovom mišljenju, koliko god bile opasne, teško da će u skorije vrijeme klimatske promjene zbrisati cijelo čovječanstvo sa planete i učiniti od Zemlje mjesto u cjelosti nepogodno za život. Sa meteorima se sve svodi na igru sreće, i ukoliko bi neki dovoljno velik meteor uništio našu planetu, onda jednostavno ne bismo imali sreće. Evo koje moguće kataklizme on izdvaja.

Nuklearni rat

Do sada je nuklearno naoružanje bilo upotrebljeno samo dva puta u ratne svrhe, a posledice koje je napad ostavio na Hirošimu i Nagasaki i dalje izazivaju strah u kostima. Međutim, vjerovatnoće da se nuklearni rat dogodi, koliko god se sukobi između brojnih aktera svjetske scene zaoštravaju, je veoma mala, smatra Sendberg.

“Kubanska kriza se primakla veoma blizu nuklearnom ratu. Ako stoga pretpostavimo da se jedan takav događaj dešava svakih 69 godina, i samo trećina takvih događaja može da dovede do pravog nuklearnog rata, onda su šanse da se takva katastrofa desi zapravo jednom u 200 godina”, tvrdi Sendberg.

Kako on smatra, posledice direktnih nuklearnih napada bile bi katastrofalne, ne samo na neposrednom, već i na posrednom nivou. Osjećale bi se decenijama i odnijele bi mnogo života.

Međutim, ono što ga znatno više plaši od nuklearnog rata jeste realniji scenario nuklearne zime.

“Gasovi koji se ispuštaju u stratosferu tokom niza godina, na duže vrijeme mogu da izazovu hlađenje i sušenje naše planete”, navodi Sendberg.

To bi dovelo do krupnih promjena na našoj planeti, neposredno mjenjajući naš život i gurajući ka ivici izgladnjelosti najveći dio stanovništva.

Pandemija izazvana genetskim inženjeringom

Bolesti koje su prethodnih vjekova harale svijetom odnijele su više života nego svjetski ratovi, zbog čega one predstavljaju i mnogo veću opasnost. Zaraze i bolesti prirodnog porjekla jesu opasne, ali se ljudi sa njima lakše bore, zahvaljujući svom imnunološkom sistemu i naprednim medicinskim otkrićima.

Evolucija, pokazalo se, ne podnosi parazite koji ubijaju svoje domaćine. Zato je sifilis od serijskog ubice postao samo još jedna od bolesti koje se šire svijetom, ali protiv kojih se može boriti.

Ono što bi moglo da predstavlja opasnost su bolesti koje bi kreirali sami ljudi, piše Sendberg. Iako je trenutno rizik za širenje neke opasne zaraze na svjetskom nivou mali, on smatra kako će se taj rizik vremenom povećavati jer će razvojem tehnologije neophodna oprema za takve stvari biti dostupna većem broju ljudi.

“Većina dosadašnjih istraživanja i akcija na području biološkog oružja nadgledale su vlade, ali uvijek postoje pojedinci koji žele da urade nešto samo zato što im se može”, dodaje on.

Superinteligencija

Inteligencija je moćna stvar. Čak i mali napredak u rješavanju problema može značajno promeniti igru, isto onako kao što smo mi ostavili sve ostale životinje iza sebe u procesu evolucije.

Problem je u tome što naša dostignuća vještačke inteligencije nisu sama po sebi loša, ali ih ljudi često, čak i greškom, mogu gurnuti ka lošim ciljevima. O moralnom sistemu i kodeksima u svijetu superinteligentnih hibrida teško je govoriti, čak postoje i dokazi da ovakve kreacije ne bi poštovali moralne kodekse i složene ljudske vrijednosti na kojima se zasniva naša civilizacija, tvrdi Sendberg.

Problem je i u tome što, bez obzira na brojna predviđanja, ne možemo sigurno znati koliki skok u evoluciji i za koje vrijeme naša civilizacija može postići. Česte su tvrdnje da će se najveći “bum” desiti onda kada softveri koje su ljudi kreirali budu mogli samostalno da kreiraju nove softvere.

Osim toga, sasvim je razumljivo i uvjerenje da ljudi neće moći da prate ubrzan tehnološki razvoj i da ćemo u jednom trenutku izgubiti korak sa tehnologijom.

Nanotehnologija

Nanotehnologija je, najjednostavnije objašnjeno, proces kontrolisanja materije sa atomskom preciznošću. To samo po sebi nije ništa negativno, naprotiv, može imati veoma lijepu primjenu. Problem je ponovo u tome što sa razvojem ove tehnologije sve je veća i mogućnost njene zloupotrebe.

Najveći rizik, prema Sendbergu, u ovom slučaju predstavlja to što se sa razvojem nanotehnologije ujednostavljuje i proizvodnja, primjera radi, oružja koja postaje ne samo jednostavnija, već i znatno jeftinija.

Već smo imali priliku da čitamo o brojnim debatama koje se u SAD vode kada je u pitanju “štampanje” oružja iz 3D štampača. U ovom problem važnu ulogu, i to ulogu negativca, mogu igrati upravo vlade država.

Jer, proizvodnja i usavršavanje oružja je unosan biznis, ali i važno polje kada je u pitanju “odbrana” zemlje.

Nepoznato

Strah od nepoznatog je prilično poznat svima nama. I uvijek treba računati na opciju da tamo negde postoji nešto sa čim još uvek nismo upoznati, i što može predstavljati potencijalnu opasnost.

(B92)