Koliko nas zaista ima?
ilustracija

Istraživanja

Koliko nas zaista ima?

Broj novorođenih u svijetu se drastično smanjuje – u poslednjih 40 godina za čak polovinu. No, s druge strane, daleko više novorođene djece uspije da preživi i održi se u životu. Dakle, broj stanovnika se zapravo ne smanjuje.

Trenutno na Zemlji živi više od sedam milijardi ljudi. I ova je brojka u stalnom porastu. Naučnici već duže vrijeme upozoravaju na opasnost od prenaseljenosti te da je samo pitanje vremena kada će ona nastupiti. U tom smislu, najnovije brojke njemačke Fondacije stanovništva svjeta na prvi pogled djeluju zbunjujuće. Naime, one pokazuju da se širom svijeta u prosjeku, od 1970. do danas, upola smanjio broj rođene djece po jednoj majci. Statistički gledano, jedna žena prije 40 godina u prosjeku je dobijala 4,7 djece. Danas ona, gledajući iz iste perspektive, dobiva 2,5 djece. No, usprkos tome – podaci pomenute fondacije pokazuju da se broj stanovništva na našoj planeti drastično povećava. „To je zbog toga što se povećava broj novoređene dece koja preživljavaju jer je medicinska njega mnogo bolja nego prije 40 godina“, objašnjava Ute Štalmajster iz ove fondacije. 

Nezavisno od trenutnog nataliteta, odnosno, broja rođenih, Rut Miler iz berlinskog Instituta za stanovništvo i razvoj tvrdi da ne postoji razlog za brigu oko toga hoće li čovječanstvo ubuduće imati dovoljno mjesta i hrane za život na Zemlji. „Trenutno se čini da smo potpuno nemoćni po pitanju povećanja broja stanovnika. Ali, to će se s vremenom promijeniti. Uzmimo takozvani reprodukcioni nivo. To je statističko sredstvo koje broj stanovnika drži stalnim – bez povećanja ili smanjenja. Pri tome broj novorođenih u prosjeku mora iznositi 2,1 dijete po majci. Ako žene rađaju manje djece, broj stanovnika se smanjuje i obatno“, kaže ona. 

Ključ u obrazovanju 

„Međutim, čak ako bi natalitet danas pao, broj stanovnika bi dalje rastao budući da trenutno ima mnogo žena koje su još uvijek u životnoj dobi u kojoj mogu dobiti djecu. To se može promijeniti tek za nekoliko godina. No, na dobrom smo putu“, objašnjava Miler. To važi i za Afriku gdje se broj rođenja po ženi u poslednjih 40 godina s 6,7 djece smanjio na 4,7. „To je u svakom slučaju dobar znak. Ovakav razvoj pokazuje da danas ima sve više žena koje same odlučuju kada i koliko dece žele“, kaže ona. 

Još uvijek ima problematičnih područja, a jedno od njih je i ono južno od Sahare. Tamo svaka četvrta žena koja bi rado spriječila začeće to jednostavno nije u stanju. Konkretno to znači da u ovom regionu godišnje dolazi do oko 80 miliona neželjenih trudnoća. Ovakva situacija mogla bi se spriječiti samo boljim obrazovanjem. „Što je osoba obrazovanija, utoliko ima jaču želju da kontroliše broj djece. U Gani recimo, gdje je obrazovanje u naletu, sve više žena koristi sredstva protiv začeća i samim tim dobijaju manje djece. Naime, prije su žene vjerovale da su ta sredstva nezdrava“, kaže Miler. Ženama je potrebno više obrazovanja 

Ute Štalmajster pak dodaje da bi bilo potrebno jačati zdravstvene sisteme uopšte kako bi sredstva za kontracepciju postala pristupačnija. Ona navodi da i mogućnost zaposlenja dovodi do toga da žene rađaju manje djece ili pak u kasnijoj životnoj dobi. „No, uprkos tome mislim da u Africi nećemo uskoro doći do brojke od 2,1 djeteta po ženi. To bi trenutno bilo previše. To bi značilo i jako miješanje spolja u njihovo planiranje porodice, a to ne želimo“, kaže ona. Dodaje da ni politika jednog djeteta kakva se sprovodi u Kini ne vodi cilju. „Kinezi su doduše smanjili broj novorođenih no sada stoje pred problemom društva koje stari“, kaže ona. 

„Ono što je sada važno je da se pobrinemo oko toga da se u Africi smanji broj žena koje ostaju u drugom stanju bez da to žele. Ako bi nam samo to uspjelo, smanjili bismo porast nataliteta za trećinu“, kaže Rut Miler. Ona dodaje da su mnoge afričke zemlje na dobrom putu da riješe problem. „A kada se u tim zemljama popravi ekonomska situacija, tada će se i ovaj problem rijšiti sam od sebe. Što je društvo razvijenije, utoliko se smanjuje i broj novorođene dece“, kaže ona. (B92)

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.