Švajcarska je jedna od rijetkih zemalja koje odobravaju pomognuto samoubistvo kada nije zasnovano na "egoističkim" motivima
Švajcarska je jedna od rijetkih zemalja koje odobravaju pomognuto samoubistvo kada nije zasnovano na "egoističkim" motivima. Pomoć se daje pasivno, na primjer nabavljanjem lijeka koji nekome omogući da okonča život, prenosi B92.
Analizirajući podatke Instituta za sudsku medicinu u Cirihu, švajcarski i britanski naučnici ustanovili su da je 611 stranaca koji nemaju boravak u Švajcarskoj, porijeklom iz 31 zemlje, u Švajcarskoj dobilo pomoć da umre između 2008. i 2012. godine.
Među njima je bilo 268 Njemaca i 126 Britanaca, a na trećem mjestu su Francuzi (66), zatim Italijani (44), Amerikanci(21), Austrijanci (14) i Kanađani (12). Posle smkanjenja broja takvih slučajeva između 2008. i 2009, broj asistiranih samoubistava koje počine nerezidentni stranci u Švajcarskoj, uvodstručio se između 2009. i 2012.
Porast se posebno vidi za zemlje kao što je Italija (22 slučaja 2012, a četiri 2009.) i Francuske (19 slučajeva 2012, a sedam 2009. godine). Studiju je objavio časopis "Journal of Medical Ethics", dio grupe British Medical Journal (BMJ).
Neurološki problemi se navode kao vodeći razlog za samoubistvo u skoro polovini slučajeva, posle raka i reumatskih problema. Jedna trećina ljudi je imala po nekoliko bolesti.
Studija pokazuje tendenciju povećanja broja bolesti samoubica koje nijesu smrtonosne ili nijesu u terminalnoj fazi, ali se smatra preuranjenim da se iz toga izvlače zaključi.
Planiraju se dodatna ispitivanja o razlozima koji dovode ljude u Švajcarsku da pribjegnu asistiranom samoubistvu. Starost ljudi koji su zato došli bila je između 23 i 97 godina, a prosječna starost 69 godina. Autori studije ocjenjuju da je razvoj "turizma smrti" u Švajcarskoj izazvao živu polemiku i u susjednim zemljama, od kojih neke planiraju da izmijene svoje propise.
"Šira javnost polako shvata da je intelektualno ali i moralno neprijatno dozvoliti nekoj drugoj zemlji da obavlja prljav posao umjesto nje", rekao je doktor Čarls Foster, sa univerziteta Oksford, koji je jedan od autora studije.
Komentari