* Stalni dodiri - ne moraju dugo da traju, jer naš mozak čak i usputni zagrljaj i blage dodire po leđima ili ramenu registruje kao privrženost. Dodiri imaju znatno veću moć nego riječi, a naročito osjetljivi su vrhovi prstiju.
* Imitiranje partnera - kad nam se neko svidi, nesvjesno ga oponašamo, pa kada on, na primjer, stavi prst na čelo, mi radimo isto. Po ovome smo slični životinjama jer je isto ponašanje primijećeno i kod njih tokom udvaranja.
* Kontakt očima - u uobičajenim okolnostima obje strane će već nakon tri sekunde poželjeti da skrenu pogled. Još manje vremena nam treba kad nam je neko antipatičan ili se ne slažemo sa njegovim stavovima. Ali ako nam se neko dopada, sve duže ćemo ga gledati, a da toga nismo ni svjesni.
* Fizička blizina - kad su zaljubljeni, ljudi ne mogu da podnesu fizičku razdvojenost, pa svaki slobodan trenutak koriste da budu u blizini partnera. Ako baš moraju da sjede jedno naspram drugog, stopala i koljena će biti usmerena ka objektu njihove naklonosti.
* Mekši glas - kad nam se neko dopada, instinktivno počinjemo da govorimo mekšim glasom koji sugeriše otvorenost i dobronamjernost. Važan je i ton, pa je često važnije na koji način nešto govorimo, nego sam sadržaj. Antropolozi kažu da su ljudi prirodno talentovani da „čitaju“ glasove i kada osjete razliku između riječi i tona, nesvjesno će pre povjerovati neverbalnom znaku.
(B92)
Komentari