Ovaj događaj je njen prvi veliki nastup od 2010. godine i performansa „Umjetnik je prisutan“ u Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku, i pratila ga je kompletna improvizacija uz minimalnu scenografiju i detalje. 

 Kako prenosi B92, okruženje u galeriji je bilo jednostavno. Kompletan prostor imao je tri dijela u kojima je publika uspostavljala kontakt sa umjetnicom koja je prolazila iz sobe u sobu držeći za ruku neke od njih. U centralnom dijelu su bili redovi stolica postavljenih u obliku sunčevih zraka u odnosu na niski podijum na kojem se sakupljala publika, dok je Marina Abramović stajala mirno u centru, bez pokreta i zatvorenih očiju. Gosti su zatvarali oči, na taj način tražeći svoje mjesto u prostoru, bez dodira i vizuelnih utisaka. 

U drugoj prostoriji bilo je dvadesetak jednostavnih kreveta sa prekrivačima živih boja u kojoj su posjetioci mogli da leže u tišini, dok je treća prostorija bila nešto manja i prazna, tj. otvorena za posjetioce koji žele da sporo hodaju u joga-ritmu sa sinhronim disanjem. Umjetnica je tiho govorila svima da što sporije hodaju kako bi otkrili novu dimenziju vremena. 

Tokom trajanja događaja, svi posjetioci su na ulazu morali da ostave svoje lične stvari poput torbi, jakni, elektronske opreme, satova i foto-aparata kako bi na najkvalitetniji način uživali u događaju. 

Zainteresovane je na ulazu dočekivala Marina Abramović uz pomoć asistenata obučenih u jednostavnu i udobnu crnu odjeću poput umjetnice i svi dobijali slušalice koje blokiraju sve spoljne zvuke kako bi mogli da uživaju – u tišini. Na ovaj način su mogli da osjete dio energije koja se prenosi u prostoru, dubinu opuštanja i simbolike koju je umjetnica učila boraveći na Tibetu, u japanskim školama mudrosti i vještina i pustinjama Australije.

U ponoć pretposlednjeg dana tj. 63 dana trajanja performansa, tokom kojeg je svakog dana snimala video sa utiscima koje nosi, Marina Abramović je rekla da se osjeća ponizno pred cjelokupnim radom i zahvalila se svima na učešću i posjeti. 

- Posjetioci su ti zbog kojih svakog dana radimo više i više. U jednom trenutku sam zastala sa asistentkinjom i pomislila kako se sada sve dešava bez nas. Pokrenuli smo motor i on sada radi perfektno i divno ispunjavajući moje srce emocijama i ljubavlju. Tokom cijelog dana imam suze u očima zbog osjećaja da se dešava nešto što je pokrenuto, a sada možete i da gledate kako se sve dešava i bez vas. Ojsećaj je nevjerovatan, jer ste uradili nešto što može da funkcioniše bilo kada i bilo gde u svijetu. Ne znam šta ću da kažem ili da uradim poslednjeg dana, ali znam da će biti mnogo emocija. Za mene ovo nije poslednji dan. Rad tek počinje i ovo je samo početak mnogo većih uspjeha i mnogo većih ideja i mnogo većeg učešća koje ćemo proširiti po celom svijetu. Upravo smo stavili sjeme u zemlju i hajde da vidimo šta će se dogoditi poslije toga, rekla je u svom video blogu Marina Abramović.