Hoćete li nešto mijenjati u svom pristupu potencijalnim zvijezdama?

- Ne znam da li imam ikakve potrebe da bilo šta mijenjam. Možda se desi od situacije do sitacije da nešto promijenim, imamo svi svoja mišljenja, ukuse, kako ko pjeva, kako ko izgleda... Ja sam samo slušao kako pjevaju, što mi je u principu prevashodno važno. I mislim da ću takav biti i ubuduće. I uopšte, u životu sam volio da čujem da to rade onako kako neki moj kriterijum zadovoljava. Ali, kažem, desi se od situacije do situacije da se razmimoilazimo u mišljenjima i onda može da se desi malo i pucanje nerava. Tako da ćemo možda imati i drugačije aršine.

Decenijama suvereno vladate muzičkom scenom balkanskom. Ima li među mladim ljudima nekoga ko bi mogao toliko da traje?

- To je veoma teško reći, pogotovo jer je danas teško doći do hit pjesme. Ta osoba koja se kvalifikuje među 10 ili čak i pobjednik ili prvi, drugi, treći... trebalo bi da imaju mnogo hitova da bi opstali i da treba da budu normalni ljudi. Jer ima dosta tih pjevača koji naprave jedan hit i počnu da rade solističke koncerte, otpjevaju taj jedan svoj hit, a ostatak koncerta pjevaju tuđe pjesme. To je budalaština. To nije u redu. I onda, dođe im nos na plafon poslije prvog hita. Što je isto greška. Automatski, čim ne pogodi sljedeći CD on je strmeknuo glavom o ledinu. U svakom slučaju, treba biti normalan, poštovati publiku, birati normalno i polako, svaku pjesmu studiozno proučiti, da raspjevavaju tu pjesmu koju su dobili, da vide reakciju publike.... Međutim, oni sada gledaju samo da to bude „rke koke“ za diskoteku, da to viču. I to traje 10 – 15 dana i gotovo, izgubi se. Treba naći prave pjesme, fine, lirske, sa pravom pričom, tekstualnom, sa finom melodijom koja može da opstane.  A ne da traje 15 dana, koliko bude na televiziji par puta i samo nestane. I on i pjesma i onda borba lavovska da se vrati.

Šaban se smatra jednim od najvećih umjetnika na području cijele bivše Jugoslavije, a među mnogim pjesmama koje je otpjevao našle su se i one na makedonskom jeziku.

Šta pjevate za svoj groš?

- Znate, kad imate 1 000 pjesama, a maltene sam skoro sve sam uradio, ne mogu da izdvojim neku posebnu. Pa to su sve moja djeca. To je pitanje momenta, raspoloženja, kakvo je, da l’ se pjeva dvojka, da l’ se pjeva rumba, da l’ tu treba da se igra, da se pokrene, za vrijeme koncerta ili slavlja...da l’ treba da se pokrene to društvo, ta ekipa... Onda se bacamo u sevdah... Bile su tu lijepe one spore dvojke gdje se najviše čupa srce i seku vene (smijeh) A to dođe negdje poslije ponoći, kad se uđe u čašu... e tad bude i suza...