Maria K. imala je tek 18 godina kada je iz jednog malog sela s juga Italije stigla u Njemačku. Prvo je radila u kuhinji, onda kao krojačica u jednoj fabrici. Kasnije je pronašla posao u jednom hotelu u Kelnu. Raditi je morala svaki dan devet sati, slobodan dan je imala samo nedeljom. U Kelnu je upoznala mladića, takođe Italijana. Zaljubili su se i vjenčali. Nakon vjenčanja mlada je familija živjela u malom dvosobnom stanu bez kupatila.

Stigli iz Italije i ostali zauvijek

Maria i njen suprug uvijek su planirali vratiti se u Italiju. Prvo su se željeli vratiti kada njihovo četvoro djece napusti dom, kasnije je plan promijenjen – trebali su se vratiti u starosti. Danas Maria ima 71 godinu i još uvijek nije u Italiji. Još uvijek sa suprugom živi u istom gradu. Oboje su u penziji i još uvijek žive vrlo skromno.

Ova Italijanka je svoju životnu priču ispričala poznaniku Ericu Seilsu. On je jedan od autora aktuelne studije fondacije Hans Böckler koja govori o socijalnom položaju i životu bivših "gastarbajtera."

 Ova studija pokazuje da prosječna penzija žena koje su kao Maria nekad iz Italije stigle u Njemačku, iznosi oko 476 eura. Muškarci, porijeklom Italijani koji su takođe svoj radni vijek proveli u Njemačkoj, iznosi gotovo dvostruko više – 963 eura.

Ako se pogleda grupa turskih "gastarbajtera", njihove penzije su još niže. Žene primaju penziju od oko 363 eura a muškarci u prosjeku 742 eura. Za poređenje – njemački penzioneri primaju penziju u prosjeku u iznosu od oko 1109 eura, njemačke penzionerke u prosjeku oko 572 eura.

"Gastarbajteri" u penziji siromašniji od Nijemaca

Gotovo svaki drugi bivši „gastarbajter“ je u penziji pogođen ili barem ugrožen siromaštvom – tako pokazuje spomenuta studija. Time je siromaštvo u starosti kod stranaca tri puta češće nego kod njemačkih penzionera. Razlog tome leži u činjenici što su strani radnici u 60-tim i 70-tim godinama u Njemačkoj pronalazili samo loše plaćene poslove. Samim tim u penziono osiguranje nijesu uplaćivali mnogo i sada u skladu s time primaju i penzije.

Inače, prema definiciji EU-a kao siromašan ili ugrožen siromaštvom vrijedi onaj čija penzija iznosi manje od 60 posto prosječnih primanja. Kod osoba koje u Njemačkoj žive same to znači da oni mjesečno moraju živjeti s manje od 850 eura. Kod parova ovaj iznos je nešto veći – oko 1.300 eura. Postotak Njemaca koji pripadaju ovoj grupi iznosi 12,5, dok kod bivših “gastarbajtera” ovaj postotak iznosi gotovo 42 posto.

Useljenici koji u Njemačkoj čine ovu grupu je prilično velika. Naime, od sredine 50-tih godina i sredine 70-tih godina prošlog vijeka, u Njemačku su u velikom broju stizali radnici iz Italije, Grčke, Španije, Portugala, Turske i zemalja bivše Jugoslavije. Već 10.septembra 1964. je u Njemačku stigao milioniti „gastarbajter“ – samo deset godina kasnije u zapadnoj Njemačkoj bilo sveukupno oko četiri miliona stranaca na „privremenom radu“. Najveći broj njih je radno mjesto pronašlo među najslabije plaćenim poslovima, tamo gdje Njemci nijesu željeli raditi. Danas su mnogi od njih u penziji i baš kao i nekad još uvijek moraju dobro razmisliti prije nego potroše svaki euro.

(Izvor:buka.com)