U najnovijem genetskom istraživanju čiji je cilj bolje razumijevanje uloge pojedinih gena na razvoj ljudskog mozga, naučnici su genetski modifikovali miševe tako što su im ‘ugradili’ jedan od ljudskih gena ključnih za razvoj jezika i govora.

Naučnike je zanimalo kakav uticaj ljudska verzija gena FOXP2 može imati na razvoj mozga u drugih životinja, pa su 2009. godine razvili vrstu miševa upravo s tim, ljudskim genom.

Analiza njihovih mozgova tada je pokazala kako su miševi sa ljudskim genima razvili složenije neurone u mozgu, i da su njihove mreže neurona bile mnogo efikasnije od onih koje imaju obični miševi.

U novom istraživanju, naučnice Kristin Šrajvajs i An Grejbejl s instituta za tehnologiju u Masačisetsu su proizvele miševe s ljudskim genima u mozgu i trenirale ih da pronađu komadiće čokolade u lavirintu.

Kako bi se mogli orijentisati u lavirintu, naučnici su postavili orijentire, poput laboratorijske opreme (‘kod velikog ukrštanja skreni desno prema epruvetama’) i različitih tekstura poda (‘na glatkom podu skreni desno, na hrapavom lijevo’).

Dok je običnim miševima u prosjeku trebalo 11 dana da nauče put, miševima s ljudskim genima bilo je dovoljno samo sedam.

Međitom, zanimljivo otkriće bilo je da, kada bi naučnici uklonili sve orijentire, miševi sa ljudskim genima nisu bili ništa uspješniji od običnih. Isto se dogodilo i kada su uklonili sve različite podloge u lavirintu. Prednost miševa s ljudskim genima bila je vidljiva samo kada su na raspolaganju imali obje opcije.

- Ovo nam govori da ljudski geni zapravo povećavaju kognitivnu fleksibilnost olakšavaju prelazak iz svjesnog prisećanja (‘skreni lijevo kod benzinske’) u nesvjesno prisjećanje (‘skreni desno kad pređeš sa tepiha na pločice’) – rekla je Grejbejl.

Niko ne zna kako mozak prelazi sa svjesnog razmišljanja o nečemu na nesvjesno razmišljanje o tome. Ali, miševi koji su imali ljudsku verzijzu FOXP2 gena bili su mnogo uspješniji u tome, kaže ona.

Ukoliko se potvrdi da je FOXP2 odgovoran za fleksibilnost prelaska sa jednog načina učenja na drugi, to bi moglo objasniti njegov uticaj na razvoj jezika i govora. Kada djeca uče da govore, prelaze sa svjesnog imitiranja riječi koje čuju na automatski govor. Prema Grejbejl, FOXP2 je vjerovatno ključni dio procesa u kom se djeca prebacuju s deklartivnog (svjesnog) na proceduralno (nesvjesno) pamćenje.

(Telegraf.rs / Jutarnji)