Pošto su preplašili nekoliko vozača, preplašeni ljudi su „slučaj“ prijavili policiji. Mediji su nedeljama brujali o tome, raspredale su se svakojake priče, a utvaru u bijeloj vjenčanici jurio je i tadašnji ministar policije Ivica Dačić. Na kraju su braća otkrivena, ali zbog manjkavosti zakona nisu procesuirana, jer su jednostavno izjavili da su stopirali, što nije kažnjivo. Kao ni to da su mogli stopirati obučeni u šta god žele, čak i u vjenčanici.

Inspiraciju za ovu neslanu šalu braća su našla u legendi koja postoji u tim krajevima decenijama. Utvara djevojke u vjenčanici koja se noću može vidjeti na putu, vezana je za selo Koprivnica u opštini Zaječar.

I u ovom slučaju narodom kolaju razne priče od toga da je to duh mlade koja je prije 50 godina poginula u saobraćajnoj nesreći putujući na medeni mjesec do priče da je to duh djevojke koja se obesila kada ju je, pred samo vjenčanje, ostavio vjerenik – prenosi tvbest.rs.

Čovjeku M.S. iz Negotina (42)  susret sa mrtvom djevojkom promijenio je život iz korijena a posledice tog susreta osjeća i danas:

- Bilo je to 1996. godine. Vraćao sam se u Negotin sa puta. Kako se približavala ponoć, bojao sam se da slučajno ne zaspim, jer me je umor savladavao nakon više sati vožnje. Zato sam u kolima odvrnuo radio ne bi li me glasna muzika i glas spikera držali budnim. Na putu je bilo i neke izmaglice, što mi je još više otežavalo vožnju. Odjednom sam, uz ivicu kolovoza ugledao djevojku, obučenu u bijelo, kako me stopira. Na trenutak sam pomislio šta li ova ovdje traži kada u blizini nema ni jednog sporednog puta? Stao sam i ona me je pitala da li bih mogao da je povezem do Negotina. 

Pristao sam i ona je ušla u kola. Torbicu, koju je nosila, kao i svoju bijelu jaknicu, spustila je na zadnje sjedište. Kada je sjela pored mene, prošli su me žmarci. Djevojka je bila izuzetno lijepa. Duga smeđa kosa u talasima joj se spustala preko cijelih leđa. Ugasio sam radio i cijelim putem do Negotina smo pričali o svemu i svačemu. Rekla mi je svoje ime i da je iz jednog krajinskog sela. Išla je u posjetu vjereniku, kome se nije javila, jer želi da ga iznenadi. Iskreno, uživao sam u njenom društvu i razgovoru. Ja sam inače oduvijek bio stidljiv i smušen sa ženama, tako da mi je blizina ove ljepotice itekako godila. 

Ostavio sam je u centru Negotina i otišao kući. Sjutradan, kada sam ponovo ušao u auto, na zadnjem sjedištu vidio sam njenu bijelu jaknu. Očigledno ju je zaboravila. Smjesta sam promijenio sve planove i krenuo ka selu za koje mi je rekla da u njemu živi. Sav sam treptao iznutra što ću je ponovo vidjeti. U selu su mi objasnili gdje je njena kuća, ali su me gledali nekako čudno kada sam spomenuo njeno ime. Kuću sam lako našao. Parkirao sam auto i pozvonio na vrata. Otvorila mi je žena ispijenih, upalih obraza, na čijem licu sam odmah primijetio veliku tugu. U momentu sam shvatio da joj je to majka, jer je imala istu onu ljepotu, doduše vremenom istrošenu. Kada sam joj rekao koga tražim, žena je počela da plače.

„Sine – rekla mi je – ona je umrla prije 7 godina.“

Nisam shvatio u trenutku:

„Kako umrla? Pa sinoć sam je odvezao u Negotin. Zaboravila je jaknu u mojim kolima. Evo je.“

Kada je vidjela jaknu žena je počela još više da plače. To je zaista bila njena jakna. I to ona u kojoj je sahranjena. Uvela me je u kuću, gdje sam njoj i njenom suprugu ispričao čitavu priču. Oboje su plakali sve vrijeme. Djevojka koju sam sinoć vozio u kolima, poginula je u saobraćajnoj nesreći prije 7 godina. Stvarno je imala vjerenika u Negotinu. Na kraju su me odveli na groblje. Na velikom crnom mermernom spomeniku pisalo je njeno ime. Sa njega mi se smiješila isto onako kao i sinoć u kolima“, ispričao je M.S svoju nevjerovatnu priču sa ivice nestvarnog.

On se nikada nije ženio. Kaže da ne može zamisliti drugu ženu osim nje.

Na grobu djevojke koju je sedam godina posle smrti vozio kolima stalno ostavlja crvene ruže.

Čini da žarko želi još jedan susret s njom.

Vjerenika nismo uspeli da pronađemo.

(Izvor:tvbest.rs)