Aralsko jezero je bilo značajno veće, ali se posljednjih 50 godina smanjuje zbog smanjenog dotoka koji su uzrokovani hidrogeološkim radovima na rijekama pritokama Amu Darji i Sir Darji. Naime, od 60-ih godina 20. vijeka vode ovih rijeka se koriste za navodnjavanje polja pamuka u Kazahstanu i Uzbekistanu. Oko 20 do 60 km³ vode se godišnje izdvoji za navodnjavanje. Zbog ovoga, nivo jezera opadne za 20 do 60 centimetara godišnje. Zapremina jezera se od 1960. smanjila za 80%, dok je narasli salinitet uništio skoro sve oblike života u jezeru. 

"Ovo je prvi put u modernom vremenu da je ovo jezero potpuno suvo", rekao je Filip Miklin, stručnjak koji godinama prati stanje Aralskog jezera.

Zbog opadanja nivoa jezera došlo je do promjene lokalne klime i izumiranja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. To je dovelo i do propasti ribarstva i industrija koje su bile povezane sa njom. Nekadašnje luke danas se nalaze i do 50 km od sadašnje obale jezera, a poslednjih decenija ovo je područje postalo groblje brodova. 

Od 1989. jezero je podijeljeno na Malo more na sjeveru i Veliko more na jugu. Godine 2007. Veliko more se podijelilo na dva dijela. Ako se ništa ne bi preduzelo, vjeruje se da bi južni dio jezera nestao do 2025. Izgradnjom brane na sjeveru, došlo je do naglog rasta nivoa vode u Malom moru (do sada sa 30 na 38 metara, a predviđa se 42). Zasad je Kazahstan zainteresovan za mjere za spasavanje svog dijela Aralskog jezera uz pomoć kredita Svjetske banke, dok Uzbekistan smatra da je proizvodnja pamuka mnogo značajnija.