Sada sve veći broj naučnika smatra da je promjena klimatskih uslova na Zemlji zaslužna za razvoj čovjekovih sposobnosti.

Njihovo istraživanje sugeriše da su se veliki skokovi u evoluciji, poput razvoja većeg mozga i sposobnosti da koristimo i pravimo složene alate, događali upravo u periodima naglih klimatskih promjena.

Piter deMenokal sa Univerziteta u Kolumbiji kaže da stručnjaci već iskopavaju drevne zube i sedimente sa morskog dna, kako bi pronašli dokaze za ove pretpostavke.

Podaci će im pomoći da otkriju koliko je klima uticala na našu evoluciju i u kojim periodima istorije.

Rik Pots iz Programa za istraživanje porekla ljudi Instituta Smitsonijan kaže da se prvi “evolutivni skok” dogodo prije oko tri miliona godina, kada su Australopithecus afarensis, hominidi kojima pripada i čuvena Lusi, istrebljeni, a kada su se pojavili savremeni ljudi. U to vrijeme, pokazuju fosili, ljudi su imali veće mozgove i koristili prve alate.

Drugi skok dogodio se između dvije i 1,5 miliona godina, kada je Homo erectus počeo da koristi sjekire sa sječivima i napustio Afriku.

Dr Pots kaže da se oba događaja poklapaju sa dramatičnim promjenama klime, kada su se šume pretvorile u livade, a temperature značajno porasle.

On sugeriše da je promjena orkuženja prije tri miliona godina dovela do toga da se ljudi kreću usprvno, umjesto četvoronoške.

Dr deMenokal kaže da uzorci uzeti sa morskog dna duž obala Afrike pokazuju različite slojeve sedimenta, koji su tamniji u vrijeme suše, a svijetli u vlažnijim periodima.

Istraživanja pokazuju da se klima mjenjala na svakih 20.000 godina od vlažne do suve i da su efekti bili izraženi tokom dva važna perioda u ljudskoj evoluciji.

Mark Maslin sa Univerziteta u Londonu kaže da se novi dokazi za te tvrdnje nalaze u Velikoj rasednoj dolini, koja prolazi kroz Etiopiju, Keniju i Tanzaniju.

Proučavanjem stijena, on je otkrio da su baseni jezera bili vrlo osjetljivi na promjene prije oko 2,7 i 1,5 miliona godina.

Dr Maslin kaže: “Otkrili smo da se ti periodi, kada su se jezera pojavljivala i nestajala, poklapaju sa većim promjenama u ljudskoj evoluciji”.

Naučnici su takođe proučavali fosilizovane zube naših predaka, kako bi razumeli kako se menjala njihova ishrana u odnosu na klimu.

Otkrili su da su naši daleki preci jeli raznovrsnu hranu i mogli da se nose sa svim promjenama okruženja.

Međutim, istraživanje ne objašnjava zašto je promjena klime bila možda okidač za evolutivne skokove.

Dr Maslin kaže da je jedna od mnogobrojnih teorija ta da su ljudi razvili veće mozgove kako bi učili da se hrane u vrijeme suše.

On takođe kaže da su u vlažnim periodima, kada im je više resursa bilo na raspolaganju, ženke pažljivije birale mužjake, kako bi dobijale pametniju i snažniju djecu.

(B92)