Jovanović: CPC je utemeljio Ivan Crnojević
Vladimir Jovanović

Autorje knjige „Crnogorska pravoslavna crkva i Vaseljena (1766 1925)“

Jovanović: CPC je utemeljio Ivan Crnojević

Novinar istraživač Vladimir Jovanović autorje knjige „Crnogorska pravoslavna crkva i Vaseljena (1766 1925)“. Ona sadrži brojne faksimile prvorazrednih istorijskih izvora koji navode na zaključak da širom svijeta postoji mnogo svjedočanstava o samostalnoj Hristovoj crkvi u Crnoj Gori. Objavljene su mnoge, za crnogorsku javnost nepoznate činjenice, koje su kroz potonjih 250 godina saopštavali referentni strani autori ili istorijske ličnosti.

Puno je kontroverzi vezano za istoriju i ustrojstvo Crnogorske pravoslavne crkve. Na pitanje da li je to isključivo politička, politikantska i-ili ideološka interpretacija istorijskih izvora Jovanović je naveo da kontroverze nijesu vezane za činjenice o autokefalnoj Crkvi Crne Gore, već za njihova tumačenja ili, preciznije, „tumačenja". 

„Autokefalnost neke crkve nije nešto što bi samo po sebi bilo nepoznato u Vaseljeni. Svega dvadesetak autokefalnih crkava je postojalo u istoriji pravoslavlja. Ako je tako, a jeste tako, moja početna teza je bila: diljem Vaseljene mora biti daleko više svjedočanstava o samostalnoj Hristovoj crkvi u Crnoj Gori od dosad poznatih. Hvala Bogu, teza se pokazala tačnom“, rekao je Jovanović za Pobjedu.

Na pitanja kako zaista stoje stvari sa episkopatom crnogorskim i da li je CPC imala samostalni izvor episkopske vlasti Jovanović je naveo da je još 1858. ruski autor, Apolon A. Majkov, ne bez empirijskih propusta, ali u osnovi tačno, pravi paralelu između cara Dušana Nemanjića i Gospodara Ivana Crnojevića. 

„On piše da „Ivan dužan bi učiniti za Crnu Goru isto što je učinio Dušan za Srbiju, učiniti da imau sebi sredinu zavjeru, da ima u sebi izvor svešteničke vlasti".Za vladavine Ivanove, Pećka patrijaršija nije postojala (ukinuta je 1459). Njena eparhijau Zeti, utemeljio je Sv. Sava, prethodno je sa Prevlake miholjske prenijela sjedište u Prečistu krajinsku i tada su „svetosavski" arhijereji priznali papu rimskog za poglavara i prihvatili uniju. Tako je ovdašnja „svetosavska" eparhija definitivno otpala od pravoslavlja. Ivanov otac, Veliki vojvoda Stefan i Zetski zbor, 1455. su u Manastiru Vranjina objavili da ne priznaju „latinske episkope iz Krajine" i da će njihov mitropolit, pišu, biti „slovenske vjere", dakle pravoslavne. Od 1458. do 1485. nema vijesti daje u slobodnoj Zeti/ . Crnoj Gori postojao bilo koji arhijerej, unijatski ili pravoslavni. Gospodar Ivan 4. januara 1485. na Cetinju, slijedeći zavjet svoga oca i drugih glavara, utemeljuje katedru potpuno nove, autokefalne Crkve“, rekao je Jovanović.

knjigac

Ali, za razliku od Dušana, koji je navukao anatemu patrijarha carigradskog, Ivan je to uradio saglasno kanonima; konkretno, saglasno 17. kanonu IV Vaseljenskog sabora, da „razređenje crkvenih oblasti neka slijedi razređenju državnom i građanskom". 

„Ne manje važno je da Ivan to radi u „dogovoru sa preosvještenim ocima", prvim poglavarima te „crnojevićke" Crkve, pravoslavnim mitropolitom Visarionom i vikarnim episkopom Vavilom. Pritom, ne poziva se Ivan na bilo kakvu sukcesiju sa „svetosavskom" eparhijom to može svako od čitalaca provjeriti u njegovoj Povelji. Logično je, otuda, da nebrojeni naši drevni spisi crkveni svjedoče kako su se arhijereji crnogorski pozivali na „crnojevićku" tradiciju svoje Crkve. To sve govorim i iz razloga što je još u doba Ivana Crnojevića, ta rodonačelna katedra crnogorska na Cetinju, imala, dakle, dvojicu arhijereja“, pojasnio je on.

Jovanović je pojasnio i zašto je tema autokefalne Crkve, stožerne institucije borbe za očuvanje nezavisnosti Crne Gore, bila „ekskomunicirana" poslije II svjetskog rata, kada su obnavljane i utemeljene sve ključne institucije.

„Na nivou SFRJ su postojali strateški razlozi da se ustroji Makedonska pravoslavna crkva MPC zbog konfrontacije oko makedonskog pitanja sa Bugarskom, Grčkom, manjim dijelom i Albanijom, posljedično zbog Bugarske i Albanske pravoslavne crkve, koje su od 1941. do 1944. tamo imale svoje eparhije i parohije; teritorija Makedonije je prethodno stoljećima bila jurisdikcija grčke jerarhije, itd. Te „više" razloge je uvažavala i Beogradska patrijaršija, jer je SPC priznala 1959. autonomiju MPC; problemi su nastali kasnije, Makedonci su proglasili autokefalnost. German, tadašnji patrijarh srpski, zabrinuo se. U knjizi citiram dokument, German je rekao: „Ako se SPC saglasi sa autokefalnošću MPC, zašto ne bi u Crnoj Gori zatražili autokefalnost, kad je Crna Gora u prošlosti imala autokefalnu Crkvu". Crnogorski komunisti su znali o našoj autokefalnoj Crkvu isto što i German. Ali, Blažo Jovanović je saopštio: „Mi ne mislimo da postavljamo pitanje odvajanja Crkve u Crnoj Gori". German je potom kazao da je „i ranije u drugu Blaži gledao jednog zaista velikog državnika i mudrog narodnog vođu, ali ga je ovo, i njega i sve episkope, utvrdilo da je zaista veliki i čovek, i državnik i političar". Kada je 1960. na Cetinju SPC intronizovala mitropolita Danila Dajkovića, Izvršno vijeće NR Crne Gore je platilo svečanu ceremoniju i kupilo mu limuzinu...“, kazao je on.

Tek kad je Niš dobio univerzitet, a Vojvodina akademiju, ovdje su komunisti po inerciji iste osnovali. 

„Prethodno su, 1972. godine, ingeniozne i hrabre istraživače crnogorske istorije stavili na indeks zabranjenih autora. Spor sa SPC oko mauzoleja na Lovćenu je dimna zavjesna; srušili su Aleksandrovu crkvu, ali je i mauzolej koji su podgili komunisti prvobitni Aleksandrov projekat. Kao ateistima, odgovaralo je komunistima što je SPC u Crnoj Gori bila indiferentna prema činjenici da su istinski vjernici gotovo iščezli. SPC je ovdje i onda, danas još više, imala prioritete nespojive sa sotirološkom misijom izvorne Hristove Crkve“, ispričao je Jovanović.

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.