U Beogradu i inostranstvu izvodi se predstava "Grobnica za Borisa Davidoviča" kao regionalni pozorišni projekat, a uskoro će biti objavljena i Kišova sabrana djela.

Kiš je preminuo u Parizu 15. oktobra 1989. godfine, a sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu.

Bio je romansijer, pripovjedač, esejista, dramski pisac, prevodilac sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika, član SANU, dramaturg pozorišta "Atelje 212" i lektor za srpski jezik u Strazburu, Bordou i Lilu.

Njegova najpoznatija djela su romani "Psalam 44", "Mansarda", "Bašta, pepeo", "Peščanik", "Grobnica za Borisa Davidoviča", pripovijetke "Rani jadi", "Enciklopedija mrtvih", drama "Elektra 70", polemički spis "Čas anatomije". Počeo je kao pjesnik, a potom se okrenuo prozi kojom je u drugoj polovini 20. vijeka izveo poetički preokret u srpskoj književnosti.

Kišovo ime nose srednja škola u Budvi, brojne ulice u Novom Sadu, Beogradu, Podgorici, Vršcu, biblioteka u Vrbasu, kao i Narodna biblioteka u Tesliću, u Republici Srpskoj, dok u Kišovoj rodnoj Subotici uspomenu čuvaju Gradska knjižara i Fondacija za omladinsku kulturu.

Danilo Kiš je rođen u Subotici 22. februara 1935. godine, od oca Eduarda Kiša, mađarskog Jevrejina i majke Milice Dragićević, Crnogorke. Prezime njegovog oca je u momentu kada se rodio bilo Kon ali je otac mađarizovao svoje prezime tj. promenio ga u Kiš. 

Do 1942. godine je živio sa roditeljima u Novom Sadu, gdje je pohađao prvi razred osnovne škole, a zatim je prešao u Mađarsku, u očev rodni kraj, gdje je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. 

Nakon odvođenja njegovog oca u Aušvic 1944. godine, sa ostatkom porodice je repatriran na Cetinje posredstvom Crvenog krsta. Tamo je Kiš živio do kraja svog školovanja.

Na Filozofski fakultet u Beogradu Kiš se upisao 1954. godine, a u septembru 1958. godine je kao prvi student diplomirao na katedri za opštu književnost.

Kiš je bio u braku sa Mirjanom Miočinović od 1962. do 1981.  Nakon razvoda braka živio je sa Paskal Delpeš sve do svoje smrti.

Umro je 15. oktobra 1989. u Parizu, gdje se jedno vrijeme i liječio.

(CDM)