"Industrija prostitucije ima više svojih nivoa. U prvom nivou su ulične prostitutke, koje oralni seks naplaćuju po nekoliko dolara. Zatim slijede bordeli, nakon njih saloni za masažu, a na posljednjem mjestu su brojni barovi, u kojima hiljade žena svakodnevno prodaju svoje tijelo", objasnio je Suroš Alvi, novinar Vajsa.
Američka vlada već godinama zahtijeva od Kambodže da uloži više truda u borbu protiv trgovine ljudima, koja je zapravo korijen problema prostitucije i seksualnog turizma. SAD svake godine ulaže 600 miliona dolara u tu borbu, zbog čega je u Kambodži 2008. godine osmišljena agresivna kampanja protiv trgovine ljudima.
Ipak, ne može se sa sigurnošću reći čini li ista više dobrog ili lošeg. Naime, dosadašnja praksa je pokazala da je naizgled pozitivna kampanja "postala alat za navlačenje modernog ljudskog roblja" u industriju odjeće.
Djevojke za koje se sumnja da su žrtve trgovine ljudima, prilikom hapšenja imaju samo dvije opcije. Prva opcija je ona da prihvate program kampanje, koji zahtijeva njihovo osposobljavanje za bavljenje drugim poslom, a druga je da odbiju obuku i ostanu u milosti korumpirane policije, koja će ih fizički zlostavljati.
Većina žena odabire prvu opciju, zbog koje su "hiljade žena svake godine spasene iz ralja trgovine ljudima", naglašavaju lideri kampanje. Ipak, stvarnost je posve drugačija.
"Uskoro smo ustanovili da mnoge žene ne žele da budu spasene", kazao je Alvi. Obuka koju žene prolaze, tiče se rada u fabrikama odjeće, tokom kojeg nijedna od njih nije plaćena, iako je u pitanju težak fizički posao dug po nekoliko smjena.
"Uvjerili su me da će mi ta obuka promijeniti život. Ali to mjesto je bilo kao zatvor", rekla je bivša prostitutka Pol Foli, koja je tešku obuku ubrzo napustila jer je za nju nije bila plaćena mjesecima, kao ni ostale žene.
"Morala sam da prehranim porodicu", objasnila je Foli.
Industrija odjeće u Kambodži zapošljava više od pola miliona ljudi što čini 80 posto ukupnog izvoza te zemlje. Obuke za rad u industriji odjeće, koje su bile dio programa kampanje protiv trgovine ljudima, naime nisu bile "svježi početak" mnogih žena izbavljenih iz svijeta prostitucije, već novi oblik njihovog ropstva, u kojem su nakon završene obuke, za cjelodnevni teški fizički posao, plaćene samo 80 dolara mjesečno.
"Renta za stan u kome živim iznosi 40 dolara. Moja djeca su često gladna, a ako se jedno od njih razboli, često sam prisiljena da dam cijelu mjesečnu platu za samo jedan lijek", rekla je Seng Srej Mon, jedna od radnica u fabrici odjeće.
"Rad u fabrici je jako težak. Cio dan stojimo na nogama i imamo samo jednu pauzu", dodala je.
Kako bi prehranila djecu, Mon se okrenula prostituciji, u kojoj zarađuje osam dolara po klijentu.
U pitanju je oblik modernog ropstva, u kome radnice ne uspivaju da prehrane ni sebe kao ni porodicu o kojoj brinu, dok fabrike odjeće i zapadne kompanije poznatih brendova odjeće, "zadovoljno trljaju ruke".
Komentari