Ova mlada slikarka sa svojom koleginicom je nakon završenih studija na Cetinju odlučila da osnuje svoj studio "Žižo mural" i da udruženim snagama stvara, kako je kazala, harmoniju i ljepotu koja će prostoru u kom je nalsikan mural dati poseban pečat. 

Za CdM je kazala da je u Crnoj Gori moguće živjeti od onoga što voliš da radiš, teško jeste ali u svakom poslu stvari su na finansijskom polju nekada bolje, a nekada lošije.

“Nešto prije završetka akademije, kada smo već počele razmišljati šta dalje, moja koleginica i ja smo došle na ideju da ponudimo svoje slike raznim klijentima, zaobilazeći galerije i srećom, taj naš poduhvat se pokazao uspješnim. To je bio prvi početak osamostaljivanja, koji nam je pokazao da je moguće raditi ono sto želimo i živjeti od toga. Kasnije smo u tim svojim saradnjama vezanim za opremanje raznih prostora slikama, crtežima i grafikama, upoznale arhitektu Ljubu Senića, koji se najviše zainteresovao za mural i primjenu murala u svojim objektima. Tako su počeli prvi poslovi u kojima smo mi otkrili ljepotu te likovne discipline i njenu siroku primenjivost", započela je Zorica svoju priču. 

Kako je kazala, za sve godine njenog rada nakupilo se dosta iskustva slikanja u raznim prostorima, a osim u Podgorici njeni radovi krase brojne enterijere u Nikšiću i Budvi.

"Mural ima svoju primjenu u restoranima, kafeima, hotelima i tu je moguće slikanjem murala upotpuniti ambijent na jedan autentičan nacin. Bilo je i slikanja u kancelarijama većih firmi koje su prepoznale sve to i nama ukazale povjerenje da za njih kreiramo zidne slike. Naravno tu su i dječije igraonice, vrtići, bolnice, škole, privatne kuće, vile i stanovi. Ali, moram reći da mural sam po sebi svakom prostoru da jednu zvjezdicu više", istakla je ona. 

Mural predstavlja umjetničko slikano djelo urađeno na zidu, plafonu tavanici ili nekoj drugoj velikoj permanentnoj zidanoj površini i nikako ih ne treba miješati sa grafitima, jer su murali slike na zidu različitog karaktera i imaju sve odlike jedne kompletne slike.

"Kada smo mi počinjale, često smo nailazile na pitanja sta znači sama riječ mural i šta se time može postići, ali ovo nije velika sredina tako da se brzo pročuje, a sada skoro da nema tih situacija. Često sarađujemo sa raznim arhitektama, tako da oni za nas obave taj dio posla, upoznavanje klijenta sa muralom. Mi smo se spontano opredijelije za slikanje u enterijeru, rjeđe radimo napolju. Vidim da se polako pojavljuju neki novi murali, sve to ide polako, ali drago mi je jer tim svi zajedno radimo u istom cilju, a to je promovisanje nečeg što je lijepo", smatra Lakićeva.

Na konstataciju da je u Crnoj Gori prava rijetkost vidjeti lijepo naslikan mural i pitanje zašto je svijest našeg naroda o lijepoj umjetnosti dosta mala, Zorica odgovara da su umjetnici jednim dijelom krivi za to. 

"Svi znamo da u vremenu u kojem živimo, društvo daje prioritet renoviranju vrtića, škola i toliko toga, ali bez pokušaja nikada nećemo znati da li je nešto moguće. Puno je u istoriji bilo primjera jako siromašnih umjetnika koji su ni iz čega stvorili tako mnogo. Mozda narod nema svijest, ali jako lijepo reaguje kada se nešto naslika", konstatovala je ona.

Lakićeva napominje da se murali koje ona radi u enterijaru dosta razlikuju od onih koji se rade po ulicama i zgradama.

"Što se tiče samog procesa ima nekih razlika, uglavnom su uslovi napolju nešto komplikovaniji, ali i što se tiče tematike. Mural naslikan na jednoj zgradi bi trebao da nosi neku vrstu društvene angažovanosti i da daje poruku, tim prije je to složenije i veća odgovornost. Kada se slika u enterijeru tada je tema na neki način ličnija, bitno je da se pokuša napraviti harmonija i ljepota koja ce tom prostoru dati pečat", kazala je ona. 

Za našu sagovornicu je slikanje murala pravo životno zadovoljstvo jer voli ono što radi i živi od umjetnosti. 

"Bitno je da vremenom se podiže nivo profesionalnosti, da naši lični zahtjevi od sebe budu veći. Tako se dešava da su zadaci složeniji, što nam daje jedan osjećaj budnosti i zadovoljstva u samom radu. Biti umjetnik bilo gdje u svijetu zahtijeva od nas, između ostalog, odluku da ne odustanemo kod prve prepreke a imale smo ih na početku i ima ih i sada", zaključuje je Lakićeva.

(CDM)