Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Molekularna psihijatrija (Molecular Psychiatry) uz opasku da se ovo genetsko testiranje ne može koristiti za otkrivanje potencijalnih kriminalaca. Naime, nasilničko ponašanje povezano je i s mnogim drugim faktorima, od okruženja do psihologije, a većina osoba s ta dva potencijalno opasna gena nikad ne počini krivično djelo.

"Izvršenje ozbiljnog nasilnog zločina je prilično rijetko. Iako postoji povećan rizik da osobe s ovim genima budu nasilne, apsolutni rizik je ipak vrlo nizak", izjavio je za BBC Jari Tihonen, vođa istraživačkog tima s Karolinska instituta u Švedskoj.

Naučnici su analizirali nekih 900 zločinaca, koje su podijelili u grupe prema vrsti zločina – od nenasilnih do brutalnih. Ispostavilo se da kod 78 kriminalaca iz brutalno nasilne grupe postoji genetska sličnost. Ti zločinci počinili su ukupno 1.154 teških krivičnih djela, a svi imaju takozvani MAOA gen, poznat i kao "ratnički gen" zbog toga što nosi "program" za agresivno ponašanje. Ovaj gen je odgovoran za "doziranje" enzima koji kontroliše nivo dopamina i serotonina u mozgu.

Nedostatak tog enzima može da izazove dopaminsku hiperaktivnost, pogotovo kod osoba koje konzumiraju alkohol ili narkotike, naročito amfetamine, kaže profesor Tihonen. Nije slučajno što većinu teških nasilnih zločina u Finskoj, a i u svijetu, počine upravo pijani i drogirani ljudi.

Genetika, zasad, ne bi smjela da utiče na donošenje sudskih presuda, smatra Tihonen.

"Jedino je važno da li je osoba sposobna da shvati posljedice svojih djela i da li može da kontroliše svoje ponašanje", upozorava naučnik.

Stručna javnost podijeljena je oko rezultata ovog istraživanja, a jedan od kritičara je i Jan Schnupp sa slavnog Oxfordskog sveučilišta: 'Nazvati te gene 'genima za nasilje' bilo bi ogromno pretjerivanje. U kombinaciji s mnoštvo drugih faktora, ti bi geni moglo malčice otežati kontrolu nasilnih nagona kod nekih osoba, ali sigurno ne mogu nikoga predodrediti za život ispunjen kriminalom', prenosi Kurir.