Okrugli sto je otvorio direktor IICG-a Radoslav Raspopović koji je  govorio o istorijskim vezama dinastija Romanovih i Petrovića i o njihovom uticaju na spoljnopolitički i ukupni život Crne Gore u XIX i XX vijeku. 

On je podsjetio je da su kuća Petrovića i dinastija Romanovih dvije vladarske porodice koje su presudno obilježile istoriju Crne Gore XVIII i XIX vijeka. 

Prva je to učinila "po rođenju", činjenicom da je, počev od njenog rodonačelnika vladike Danila preko svih kasnijih vladara iz te porodice, najbolje shvatala i izražavala istorijski interes Crne Gore, dajući svoj doprinos podsticanju i usmjeravanju energije oslobodilačkih težnji crnogorskog naroda. 

Dinastija Romanovih ne samo da joj je u tome pomogla iz istorijskih, političkih, etničkih, vjerskih i drugih razloga već je bila i jedan od ključnih činilaca koji je uticao kako na sticanje dinastičkog statusa kuće Petrović, tako i na proces državnog konstituisanja Crne Gore u cjelini. 

Istakao je da je za Crnu Goru Rusija bila prirodni saveznik, zemlja sličnog jezika, iste vjere i iste krvi, moćna carevina koja se u odbrani slovenstva i pravoslavlja borila protiv istog neprijatelja. Rusija je u Crnoj Gori doživljavana kao snažni zaštitnik i pokrovitelj, čvrst materijalni i politički oslonac oslobodilačkom pokretu i procesu konstituisanja vlasti. 

Istoričar Jevgenij Aleksejev, inače autor knjige Zakon i kruna Ruske Imperije, iznio je svoj pogled na kuću Romanovih prije i poslije prelomne 1917. godine, objasnivši različite sisteme nasljeđivanja monarhističke vlasti u evropskim državama, sa posebnim osvrtom na Zakon koji je donio ruski car Pavle I, koji utvrđuje jednostavan princip nasljeđivanja: oba roditelja prijestolonasljednika moraju biti iz dinastijskih porodica. 

Prof. Siniša Jelušić je ukazao na načine prenošenja jedne kulture na drugu, sa posebnim osvrtom na kultni status ruske kulture u Crnoj Gori. 

U tom kontekstu pozvao se na Studiju o Njegošu Milovana Đilasa, u kojoj se elaborira ovaj kultni odnos. Jelušić je govorio o Boki kao sabiralištu ruske barokne kulture u Crnoj Gori, o pitomcima Petra Velikog koji su kod Marka Martinovića sticali pomorske vještine u Perastu, o obrazovanju naroda kao opsesivnom pitanju Petrovića i ruskom doprinosu na tom polju, o Njegoševom sakralnom odnosu prema Rusiji, i mnogim drugim srodnim temama.

Aleksandar Ustinov je imao referat na temu Rusko-crnogorske dinastijske veze, poslije čega je uslijedila živa diskusija, u kojoj su dr Senka Babović Raspopović i dr Momčilo Pejović iznijeli niz zanimljivih detalja.

Događaj je zatvorio pokrovitelj Okruglog stola, Anton Bakov, predsjednik Monarhističke partije Rusije, rezimirajući važnost iznesenih referata. 

Bakov je inače doktor tehničkih nauka, a pažnju crnogorske javnosti skrenuo je kupovinom 96 hektara zemlje pored Carevog mosta u Nikšiću, gdje namjerava da realizuje veliki turističko-kulturološki projekat Carev grad i smjesti rezidenciju Nikolaja III, kojeg smatra za jedinog pravog nasljednika prestola Romanovih. 

Bakov je podsjetio na ulogu ruskog cara Aleksandra II u dobijanju crnogorske državnosti na Berlinskom kongresu (čiji je potomak Nikolaj III) i na mnogoznačnu simboliku Carevog mosta, čiju je izgradnju finansirao Aleksandar III, i izrazio spremnost da i dalje pomaže istraživanje i popularisanje rusko-crnogorskih veza.