Sve to još manje čudi kad se zna da podsvjesne poruke zaista postoje i da se koriste. Pitanje je samo da li su efikasne.

Strah od korišćenja masovnih medija za ispiranje mozga javio se pedesetih godina, s razvojem televizije, konzumerizma i vizuelnog oglašavanja.

Rađanje ideje

Teorije o podsvjesnim porukama i kontroli ljudi nisu nastale slučajno, već zasluga za to pripada istraživaču marketinga Džejmsu Vikeriju.

U septembru 1957. on je tokom prikazivanja filma u bioskopu više puta pustio dvije poruke: „Jedi kokice“ i „Pij koka-kolu“. One su trajale delić sekunde i niko ih nije primjetio, ali je Vikeri saopštio da je zahvaljujući njima prodaja kokica skočila za 57,1 odsto, a prodaja „koka-kole“ za 18,1 odsto.

- Ove tvrdnje su izazvale strah među ljudima. Uprkos tome što je dokazano da su Vikerijeve tvrdnje o skoku prodaje netačne, jer je on sam priznao da je rezultate izmislio, strah od novog vida marketinga je postao ključan u mnogim teorijama zavjere – piše Fren Mejson u enciklopediji „Teorije zavjere u američkoj istoriji“.

Naravno, glasine o uspjehu podsvjesnih poruka nije bilo moguće zaustaviti.

- Autor „Vrlog novog svijeta“ Oldos Haksli smatrao je da su podsvjesne poruke dokaz da se distopijski svijet o kojem je pisao rađa, jer poništavaju slobodnu volju. Naravno, CIA je odmah željela da vidi da li je tehnika uspješna, pa je sprovela slične eksperimente, a marketinške i TV kuće nastavile su da ispituju podsvjesne poruke – piše Sajmon Li u knjizi „Kontrola uma: Ispiranje mozga, hipnoza i mentalizam“.

Pod kontrolom CIA

Publicista Aleks Konstantin tvrdi da su podsvjesne poruke bile samo početak, a da je CIA pokretanjem programa „Ptica rugalica“ („Mockingbird“) riješila da pomoću njih kontroliše medije, filmove i muziku.

- Ideja o programu nastala je u vrijeme Hladnog rata, kad je CIA počela sistemsku infiltraciju u medije. Pokrenuta je ideja o SAD kao supersili, pa je čak trećina budžeta CIA pedesetih godina korišćena za globalnu propagandu. U Holivudu, mozgu Zveri, CIA je zarila svoje kandže u filmsku industriju. Većina gledalaca nije ni svjesna koliki efekat na njihove stavove imaju ovi mediji. Medijska i filmska propaganda čine pravi psihološki rat – piše on.

Konstantin kaže da je još Gebels tvrdio da su filmovi najbolji način da se utiče na mase i njihove stavove.

Više od marketinga

Kad je Vilson Brajan Ki 1973. objavio knjigu „Podsvjesno zavođenje“, priča o ovom vidu kontrole masa je dostigla vrhunac.

- Nije moguće gledati televiziju ili slušati radio, a izbjeći napade podsvjesnim porukama. Sada znamo, bez ikakve sumnje, da podsvjesne stimulacije prodaju proizvode. Seks je najčešće korišćena reč u ovom vidu marketinga.

Ova jednostavna riječ može se naći u skoro svakoj reklami, skoro svakom filmu… – piše on.

Ipak, mnogi vjeruju da se podsvjesne poruke koriste za mnogo više od marketinga.

- Holivud je čarobni štapić. Stvari ili ideje koje se inače čine bizarnim, vulgarnim, nepoželjnim i nemogućim ubacuju se u fantastične filmove. Kad publika gleda te filmove, umovi su otvoreni za sugestije i proces uslovljavanja počinje. Ovi filmovi su osmišljeni da programiraju prosječne osobe tako da zastrašujući koncepti vremenom postanu nešto što se smatra normalnim napretkom, da ih pripreme za ono što se prvo predstavlja kao distopijsko društvo, a zatim se čini neizbežnim i normalnim – piše publicista Alan Vat.

Kao takve filmove on navodi „Matriks“, „Ekvilibrijum“, „Oni žive“, „Igre gladi“…

Podsvjesne poruke su zvanično zabranjene, ali je stanica KAKE TV u Kanzasu 1978. godine dobila specijalnu dozvolu da pusti jednu. Zbog terora takozvanog BTK ubice, u vjestima su pustili crtež naočara i kratku rečenicu: „Sada pozovi šefa policije“. Kako pričaju policajci i reporteri, pretpostavljalo se da će crtež naočara koje je ostavio pored ubijene Nensi Foks izazvati grižu savjest i natjerati ubicu da se preda. Pokušaj nije dao nikakav rezultat.

Robert Bornstajn je u časopisu Džornal ov majnd end bihejvor 1989. godine objavio članak „Podsvjesne poruke kao oruđe propagande“. Posle detaljne analize, zaključio je da podsvjesni marketing može da prenese poruke koje želi, ali da je njihov uticaj na ljude, u najboljem slučaju, blag. One zaobilaze svjest i ne postoji otpor prema njima, pa mogu biti donekle uspješne pomoću drugih metoda.

Poruke u pjesmama

Postoje teorije da se u pojedinim pjesmama kriju skrivene poruke kad se ploča pusti unazad. Ovo su neke od njih:
– Bitls, „Revolution 9“ –  „Napali me, mrtvi čoveče“
– Led zepelin, „Stairway to Heaven“ – Navodno se čuje: „Ovo je za mog slatkog Satanu“
– Igls, „Hotel California“ – Navodno se čuje: „Da, Satana je stvorio sopstvenu religiju“
– Majkl Džekson, „Don‘t Stop til You Get Enough“ –  Navodno se čuje: „Priključi se mornarici. Pridruži se mornarici“
– Britni Spirs, „Hit Me Baby One More Time“ –  Navodno se čuje: „Spavaj sa mnom, nisam premlada“

(Kurir)