„Ova moja teorija je stara 55 godina kako sam na bini, koliko se bavim pozorištem. Prosto je nevjerovatno koliko je crnogorsku publiku najlakše uhvatiti, uvući u priču, u teatar, jer su oni željni toga i sigurno je da jedna takva vrsta publike može biti prevaspitana u duhovnom, estetskom i etičkom smislu kome teži svaka umjetnost da bi bila svrsishodna. Mene do nježnosti uznosi osjećaj kada igram u Nikšiću, Pljevljima, Bijelom Polju, Cetinju, Podgorici... kako tu uvijek nađem svoju familiju, kaže, Janketić.

Janketić je ovih dana bio u Beranama gdje je beogradsko Pozorište Slavija izvelo predstavu „Karamazovi sablasni eros“, za koju se tražila karta više.

Odgovore na pitanja ljubav ili mržnja, bog ili đavo, strast ili nešto drugo predstava nije mogla dati.

„Postoji samo jedna stvar na kugli zemaljskoj, a to je moja Biblija od koje se nisam naročito odvajao spremajući ovaj komad i ovu ulogu a to je Njegoševa „Luča mikrokozma“. Ona daje odgovore na sva pitanja kojima se uzaludno bavimo u predstavi, na koja ni Dostojevski nije imao odgovore, samo se daju naslutiti. Najpribližniji odgovori na sve te teme i sveukupna pitanja sa kojima sam ja zadovoljan mogu se naći u „Luči“! Ja nikad u životu nisam bio niti u jednoj situaciji a da u „Luči“ nisam našao odgovore“, ispričao je glimac.

On je istakao da je svakom potrebno pozorište. 

„Potreba za pozorištem je jako velika, ali to je i veliki luksuz. Strašno je što vidim da sjever Crne Gore nije napredovao nego užasno nazadovao. Berane je nekada bio grad prepoznatljiv po bolnici, aerodromu, po Realnoj gimnaziji. Berane je bio bogat grad, veselih ljudi, grad koji je imao i volio svoje pozorište, biblioteku...“, sjeća se Janketić.