Unutar redova socijalista predsjednika Fransoe Olanda traje oštra diskusija o tome da li je vrjeme da se nakon skoro 15 godina i zvanično ukine čuvena francuska radna nedjelja od 35 časova, kao dio pokušaja da se okončaju ekonomske muke zemlje.

"Pandorinu kutiju" otvorio je ministar ekonomije Emanulea Makron, koji je otvoreno postavio pitanje šta raditi sa očigledno neuspješnom odlukom iz 2000. godine, donijetom uz ideju da će to otvoriti nova radna mjesta. 

Atmosferu je dodatno podgrijao njemački "Špigl", koji je objavio da postoji njemačko-francuski plan da se promijeni radno zakonodavstvo, zarad oporavka evropske ekonomije. 

Nakon serije očekivanih protesta, situacija se malo primirila, ali Makron nije odustao. 

"To pravilo je dugo slikalo sliku o Francuskoj kao o zemlji koja ne želi više da radi. To šalje loš signal stranim investitorima, a uzimajući u obzir ekonomske izazove koji su pred nama, tih 35 sati ne bi trebalo da dižemo na pijedestal", rekao je ministar. 

Njegove izjave su naišle na oštre reakcije njegovih stranačkih kolega i sindikata, ali realan život govori da je ta ideja odavno skinuta sa pijedestala. 

Mnogi Francuzi ne samo više od tih 35 sati, već i od evropskih 40, a statistika pokazuje i da su među najproduktivnijim u eurozoni - čak 13 odsto u odnosu na prosjek. 

Poslodavci pronalaze rupe u zakonu da produže radno vrijeme, a da ne plaćaju prekovremeni rad, mladi ljudi rade više poslova, a kada se sve podvuče, prosječan Francuz radi 39,5 sati nedeljno. 

Uz sve to, iz budžeta se isisava novac za subvencije zbog "peglanja" prekovremenog rada, a tempo otvaranja novih radnih mjesta je drastično opao. 

Iako je novi zakon u kratkom periodu donio 300 do 350 hiljada radnih mjesta, te brojke su 14 godina kasnije drastično manje.

(B92)