Smještena u centru grada, kula je preživjela bombardovanja tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, a do prve polovine 20. vijeka sa visinom od 16 metara, bila je najviši objekt u Podgorici.

Sagradio je Mehmed-paša Osmanagić u 17.vijeku

Prema predanjima, Sahat kula je sagrađena krajem 17. vijeka. Podigao ju je hadži Mehmed-paša Osmanagić. Visoka je 16 metara. Skoro da nema pjesme o Staroj Podgorici i Staroj Varoši, u kojoj se ne spominje Sahat kula.

Zahvaljujući ljubavi prema objektima koji datiraju još iz vremena Osmanlija. Podgoričanin Abdulah Bato Abdić prikupljao je godinama podatke o Sahat kuli, Tabačkom mostu, kao i podgoričkim džamijama. U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Abdić kaže da je Sahat kula igrom sudbine postala zaštitni znak moderne Podgorice.

„U staropodgoričku prošlost teško se može ulaziti posredstvom pisanih ili tragova materijalne kulture. Sve je to uništeno tokom bombardovanja grada u Drugom svjetskom ratu. Sahat kula je jedan od rijetko očuvanih tragova prošlosti, koji je igrom sudbine, “dočekao” i naše dane. Tako je postala i zaštitni znak moderne Podgorice. Po predanju koje se generacijski prenosilo, Sahat kula je vakuf onog istog hadži Mehmed paše Osmanagića, koji je sagradio i most na ušću Ribnice u Moraču, a oblucima sa rijeka popločao starovaroške sokake. O samoj Sahat kuli više saznajemo iz putopisa  francuskog konzula u Skadru iz 19. vijeka vijeka, Hequara, koji je konstatovao da je to najviši objekt u gradu, sa satnim mehanizmom izrađenim u Veneciji”, kaže na početku razgovora Abdić.

Do 20. vijeka najviši objekt u Podgorici

Sahat kula je visoka 16 metara i drvenim podijumuma podijeljena na četiri nivoa, koji dnevnu svjetlost dobijaju kroz kamene otvore na zidu. Husein-Ceno Tuzović, jedan je od onih koji su cijeli život proveli u Podgorici. Sjeća se vremena nakon Drugog svjetskog rata, zatim nekadašnjeg Titograda, a takođe je sudionik zbivanja u današnjoj Podgorici. Sahat kula je kako kaže, uvijek bila centar svih zbivanja.

“Sahat kula je dugo bila centar Stare Varoši. Ona je bila mjesto saznanja svih bitnih događaja. Mjesto okupljanja, mjesto prepoznavanja. Za vrijeme Osmanlija, možemo reći da je u Podgorici cvjetala nova civilizacija. Jer je Podgorica bila nosilac razvoja poslovnog svijeta i građanskog društva. Danas, kada ljudi dolaze u Podgoricu, uvijek se orjentišu prema Sahat kuli. Na osnovu nje znaju gdje je autobuska stanica, gdje je centar grada, kao i gdje se nalazi dio preko Morače“, ističe Tuzović, sada penzioner, inače dugogodišnji novinar Radija Crne Gore.

U vremenu razvijenog urbanizma, svjedoci smo da danas u velikim gradovima dominiraju višespratnice i soliteri. Tako je i u Podgorici. Ipak, do prve polovine 20. vijeka, Sahat kula je bila najviši objekt. Graditelj kule je iz Italije donio sat, na kome je ugradio zvono i tegove. Između dva svjetska rata, bilo je predviđeno da se na kuli postave još tri sata, sa kazaljkama, kako bi građani sa svih strana mogli pratiti vrijeme.

„Početak izgradnje Mirkove varoši 1886. godine ozvaničio je proširenje grada na prostor desne obale Ribnice, što će tek u 20. vijeku dovesti do izgradnje većih objekata, poput hotela Imperijal, Jadran, Evropa i Balkan, koji će svojom spratnošću nadvisiti Sahat kulu, ali ne i potamniti njen sjaj. Drugim riječima, Sahat kula je sve do prve polovine 20. vijeka bila najviši objekt u gradu”, kaže Bato Abdić, koji je o objektima iz Stare Varoši napisao mnogo tekstova.

Sahat kula je kulturno-istorijski spomenik, koji je pod zaštitom države. Međutim, satni mehanizam na kuli je već odavno u kvaru i ne otkucava vrijeme. Uprkos ovakvom stanju, Abdić ističe  da ona i danas dominira ovim dijelom grada i sviješću svakog iskrenog Podgoričanina.

“Ponekada samom sebi postavim pitanje, kako bi se, da je sada moguće konzul Hequar sreo sa starim podgoričkim generacijama, i da li bi ljepotu Sahat kule opisao na način kako je to učinio prije više od jednog stoljeća? Zasigurno da ne bi”, smatra Abdić.

Sve manje objekata iz vremena Osmanlija

U Podgorici je danas sve manje objekata koji datiraju iz vremena Osmanlija. Tabački most, jedan od sinonima tog vremena, i uopšte vremena stare Podgorice, danas je u opasnosti od rušenja. Ceno Tuzović apeluje da se ne ruši ono što je naslijeđeno.

“Ne smijemo rušiti staro. Moramo ga čuvati, da bismo znali kako se nekada živjelo“, poručuje Tuzović.

Sahat kula je oduvijek  kazivala vrijeme stanovnicima grada, a prostor oko nje bio je istovremeno mjesto okupljanja i druženja građana. Bato Abdić ističe da je Sahat kula nekad služila i kao osmatračnica.

“Sa istoče strane Stare varoši nije bilo bedema, već je bio iskopan šanac, obzidan kamenjem, širok osam, a dubok tri metra. Otvorenost Stare varoši prema uvijek buntovnim brđanima učiniće da Sahat kula tokom nemirnih vremena služi i kao osmatračnica, a prostor oko nje i  mjesto odakle se odlazilo u odbranu grada. Konačno, pored nje se nalazila i Zetska kapija koja je bila najveća i najprometnija od četiri gradske kapije kroz koje je jedino bio moguć ulazak u grad”, zaključuje Abdić.

(AA)