Podgoričani Vinetu Strugar (50) i Milutin Mićo Radović (49) ubijeni su 29. maja, Baranin Armin Muša Osmanagić (39) 16. septembra, a Osmanagićev saradnik Andrija Mrdak (42) 25. decembra.

Zajedničko ovim zločinima je da se radi o mafijaškim ubistvima i nijedno nije riješeno. Istražiteljima je posebna enigma likvidacija Strugara, vjeruje se da je Radović bio slučajna žrtva tog zločina jer se našao u društvu sa Strugarom, koji je bio meta, piše Blic Crna Gora.

Beogradski list u svom izdanju za crnu Goru navodi da je Strugar, makar su tako vjerovali policijski inspektori, već neko vrijeme nije bio u mafijaškim poslovima i živio je povučeno, zbog čega je nejasno zašto je on baš sada likvidiran i zašto je baš sada nekome zasmetao. Pretpostavljaju da ili se radi o naplati „starih dugova” ili je možda bio svjedok kojeg je trebalo ukloniti.

Čija god da je bio meta ubistvo je odrađeno profesionalno. Ubice su ga pratile i ubile iz zasjede, na parkingu dok je ulazio sa Radovićem u automobil. Metke su ispalili iz automobila u pokretu i pobjegli. Vozilo i oružje zapalili su u obližnjoj javnoj garaži i bez traga nestali, navodi Blic I dodaje da je po istovjetnom modelu ubijen je i Osmanagić.

Za Osmanagića je nedvosmisleno jasno da je žrtva „rata” koji već neko vrijeme „bjesni” u crnogorskom podzemlju, piše Blic Crna Gora podsjećajući da do danas nije utvrđeno da li je njegovu likvidaciju naručio suprotstavljeni kriminalni klan koji je do smrti vodio Baranin Luka Đurović, a koji slovi za ekspozituru “zemunskog klana” u Crnoj Gori ili su upravo „zemunci” ti koji su htjeli njegovu smrt.

Blic navodi da istražitelji ostavljaju mogućnost i da je rat barskih kriminalnih klanova iskoristio neki od preostalih mafijaških klanova u Crnoj Gori, kako bi se riješio Osmanagića i obezglavio drugi po snazi kriminalni klan u Baru.

Beogradski dnevnik navodi da je Bar važno uporište i međunarodnih kriminalnih grupa, pa je narudžba za Osmanagićevu likvidaciju mogla stići i iz inostranstva. Blic piše da je nakon pogibije Luke Đurovića u saobraćajnom udesu u septembru 2013. Armin Muša Osmanagić jačao i preuzimao poslove.

Prva ozbiljna poruka mu je stigla u novembru 2013, kada je ubijen jedan od njegovih najodanijih saradnika Baranin Stefan Đukić (23). Od tada je i on bio na oprezu, “na oku” ga je držala i policija, ali su ubice ipak “odradile” posao za koji su plaćene.

Nakon ubistva Osmanagića njegov klan je “obezglavljen”, piše Blic Crna Gora i dodaje da je Andrija Mrdak, koji mu je bio najbliži saradnik, sudeći prema načinu života koji je vodio nakon Osmanagićevog ubistva, bio svjestan da je sljedeća meta.

Iselio se iz kuće u kojoj je živio sa porodicom, nije izlazio, vozio se isključivo u blindiranom automobilu. Ubice su ga ipak dočekale, ispred kapije ZIKS-a u Spužu. Inspektori se i dalje nadaju da njegova likvidacija nije nastavak “krvavog obračuna” sa Osmanagićevim klanom već da je on žrtva osvete zbog ubistva Mirka Mićića (31), kojeg je ubio njegov brat Nenad (35) u maju. Mićić je, prema policijskim podacima, bio član Đurovićevog klana, a Mrdak ga je ubio, kako tvrdi, zbog toga što ga je maltretirao.