Epidemija malih boginja koja je počela u Kaliforniji sada se proširila na 14 američkih država. Ta veoma zarazna bolest prvi put se pojavila u Diznilendu, a do sada je od nje oboljelo više od 100 osoba, većinom u južnoj Kaliforniji. Zdravstveni zvaničnici saopštili su da je vakcina iskorijenila male boginje u Sjedinjenim Državama 2000. godine, što je veliko poboljšanje u odnosu na prošlost, kada su svake godine bilježene stotine hiljada slučajeva bolesti i stotine smrtnih slučajeva. 

U današnje vrijeme, male boginje su se vratile jer neki roditelji nisu vakcinisali svoju djecu, prenosiGlas Amerike. 

Sendi Rofman nije vakcinisala svoju kćerku Bruklin ali to nije bilo pitanje izbora. 

“Rečeno nam je da joj je uspostavljena dijagnoza akutne limfoblastične leukemije, što zahtijeva dvije godine veoma ozbiljne hemoterapije.” 

Hemoterapija je potpuno uništila njen imunološki sistem. Sve vakcinacije morale su da budu suspendovane. 

“Nervira me što postoje ljudi koji namjerno izlažu svoju djecu drugim bolestima. Provela sam posljednje dvije i po godine života sa hronično bolesnim djetetom. Nevjerovatno mi je da bi, kao prvo, neko mogao namjerno da povrijedi svoje dijete i, kao drugo, da povrijedi ostatak svijeta.” 

Rofman se obratila roditeljima koji su odlučili da ne vakcinišu svoju djecu. Zdravstveni zvaničnik Erik Hendler kaže da se epidemija malih boginja, koja je počela u Diznilendu, sada proširila. Samo u okrugu Orandž, više od 30 osoba zarazilo se malim boginjama, a trećina od njih su djeca. 

“Većina te djece nije vakcinisana.” 

Hendler kaže da su neki roditelji zabrinuti da će njihova djeca dobiti autizam od vakcine. Ali ta strahovanja zasnovana su na odavno diskreditovanoj studiji, dok druge studije ne pokazuju takvu vezu. On je takođe ukazao na internet kao izvor dezinformacija i zabrinutosti među roditeljima. Oni koji nisu vakcinisali svoju djecu kažu da rade u najboljem interesu svoje djece. 

“Postoje i brojni rizici ako dobiju vakcinu. Ako je dobiju, u odnosu na bolest od koje zapravo mogu da se oporave”, kaže Doti Hegmajer. 

“Oni donose odluku da ne vakcinišu na osnovu informacija koje dobiju sa interneta ili od svojih prijatelja. Vidimo dijelove dobrostojećih naselja u kojima roditelji odlučuju da ne vakcinišu djecu ali to nije slučaj samo u okrugu Orandž.” 

U Kaliforniji, iako se za učenike zahtijeva da budu vakcinisani kada polaze u školu, roditelji koji ne žele vakcinaciju mogu da dobiju dozvolu pod nazivom Izuzetak na osnovu ličnog uvjerenja. Državni podaci pokazuju da u dječjim ustanovama, za uzrast 2 do 4 godine, ima više takvih dozvola u privatnim nego u državnim školama. Sendi Rofman je željela da upiše svoju kćerku u specijalizovanu umjetničku školu ali nije uspjela. 

“Govorimo o djeci školovanih umjetnika koji su u školi koja ima 11 odsto izuzetaka na osnovu ličnog uvjerenja. To je škola u koju smo htjeli da pošaljemo dijete ali ne možemo.” 

Postoji malo smanjenje broja dozvola u školama. Hendler to pripisuje novom državnom zakonu, od prošle godine, prema kojem se zahtijeva od roditelja da razgovaraju sa zdravstvenim stručnjakom koji takođe mora da potpiše dozvolu za nevakcinaciju. On naglašava da je u najvećem interesu djece i zajednice da djeca dobiju vakcinu.