Ovo područje naseljeno je već 5.000 godina, a na svom vrhuncu tu je živjelo oko pola miliona ljudi poznatih kao Arapi iz močvare odnsono Madani, piše Telegraf.

Madani su kombinacija nekoliko plemena koja su razvila prekrasnu ekološku kulturu koja je hiljadama godina živjela od prirodnih resursa koje nudi močvara. Ono što se posebno izdvaja u njihovom načinu života jesu plutajuće kuće.

Madani naprave ovakvo jedno arhitektonsko čudo za samo tri dana, i to bez upotrebe eksera ili drva, a za njih čak naprave i maleno ostrvo od blata i granja.

Močvara je vijekovima bila utočište za robove i kmetove, što je na kraju i dovelo do propasti ove jedinstvene zajednice. Iako su njihove građevinske metode stare hiljadama godina, antička arhitektura je nažalost nestala u poslednjih nekoliko godina, pa je u opasnosti da bude zauvijek izgubljena.

U ranim 1990. močvara je postala utočište za ljude koji su bili proganjani od strane vlade Sadama Huseina, a nakon ustanka 1991. godine vlada je naredila potpuno pražnjenje močvare kako bi se kaznili Madani koji su štitili pobunjenike.

Ipak, isušivanje tako ogromne močvare nije mala stvar, ali iračka vlada je ipak uspjela da uništi veliki dio. Madani su uskoro došli u velike probleme. Nestanak močvare je za njih značio i nestanak hrane, njihova sela su spaljena, a njihov 5.000 godina star dom je pretvoren u neplodnu pustoš. Porodice koje su generacijama živjele u močvari bile su prisiljene da je napuste.

Ipak, stvari za Madane izgledaju malo bolje. Od 2003. godine u močvari živi oko 1.500 ljudi, i to u svojim tradicionalnim plutajućim kućama, a kako stvari izgledaju, ovaj broj se stalno povećava.

Brane koje su bile postavljene na rijekama Tigar i Eufrat kako bi isušile močvaru su uništene i već se četvrtina stare močvare vratila.

Ekosistemu močvare će trebati još dosta godina da vrati prvobitnu slavu, ali mnogi Madani su odlučni da se vrate i ožive svoja stara tradicionalna naselja.