Savjet za građansku kontrolu rada policije, kao nezavisno ombudsman tijelo zakonski ovlašćeno da prati i ocjenjuje primjenu policijskih ovlašćenja, iskazao je interesovanje za detaljnom informacijom o obezbjeđenju međunarodne fudbalske utakmice između reprezentacija Crne Gore i Ruske Federacije koja je održana dana 27. marta 2015. godine u Podgorici. 

Predsjednik COK-a, Dušan Simonović u odgovu Savjetu je naveo da je poštovanje univerzalnih etičkih načela, uvažavanje protivnika, razumijevanje, solidarnost i fer plej su načela koja su ugrađena u same temelje olimpizma i kao takva istaknuta u Olimpijskoj povelji.  On je istako da je "Crnogorski olimpijski komitet kao dio svjetske olimpijske porodice posvećen je njihovom promovisanju i praktičnoj primjeni".

On je podsjetio da su se na stadionu pod Goricom  tokom meča između Crne Gore i Rusije u samo pet minuta ispoljila su se dva lica naše sportske, i ne samo sportske (ne)kulture 

"Neposredno uoči početka susreta gledaoci su toplim aplauzom pozdravili intoniranje himne gostiju. Nedugo zatim, sa tribina je doletjela baklja pogodivši golmana ruske selekcije Igora Akinfejeva, što je bio uvod u košmarnu noć, okončanu prekidom utakmice.

 Pod jakim uticajem događaja i emotivnim nabojem, naprečas je u javnosti preovladalo mišljenje da je crnogorski sport postao talac onih koje samo uslovno možemo nazvati navijačima. Racionalna analiza, međutim, ukazuje da je Crna Gora u prethodnih devet godina bila uspješan domaćin velikog broja značajnih i organizaciono zahtjevnih sportskih dešavanja, koja nisu bila ugrožena ni najmanjim incidentom", kazao je Simonović.

On međutim dodaje da je nasilje u sportu  fenomen koji je itekako prisutan na našem prostoru, i čija ozbiljnost i razmjere zahtijevaju široku debatu, ali, prije svega, konkretnu akciju. "Potrebno je da se svi zajedno bavimo uzrocima, a ne posljedicama. Kazna Unije Evropskih Fudbalskih Asocijacija (UEFA) Fudbalskom Savezu Crne Gore i našoj reprezentaciji, koja će uslijediti, trebalo bi da ima katarzično djelovanje na sve sportske činioce, da nas osvijesti i pročisti", smatra predsjednik COK-a.

On je iz uporedne evropske prakse naveo nekoliko karakterističnih primjera o tome kako spriječiti nerede i nasilje

 Prvi je iskustvo Velike Britanije, koje se sa pravom uzima kao model uspješne borbe protiv navijačkog huliganizma.  Nakon užasne tragedije na stadionu Hilsboro 1989. godine, kada je nastradalo 96 navijača, država je oštrim i represivnim mjerama uredila oblast organizacije fudbalskih mečeva. Klubovi i nacionalni fudbalski savez su bili primorani da maksimalno podignu standarde bezbjednosti na stadionima. Skinute su ograde, kako sa tribina, tako i one koje teren fizički odvajaju od publike. Ukinuta su mjesta za stajanje i postavljene kamere. Policajci su zamijenjeni redarima, čije nadležnosti su precizno definisane. Nekada su u Engleskoj navijači bili odvojeni od sportskih terena bodljikavim žicama. (R)Evolucijom, stadioni na Ostrvu postali su neka vrsta angažovanih sportskih pozorišta, a sa tribina se bez ozbiljnije fizičke prepreke, izuzimajući naravno redare, može zakoračiti na teren. Ali,  taj upad tretira se kao djelo koje povlači zatvorsku kaznu. Što je podjednako značajno, svaki ispad pojedinca se registruje i dovodi do mjere zabrane ulaska na stadion(e) koja se bez ograničenja primenjuje. Organi reda međusobno sarađuju, pripremajući i proslijeđujući liste sa imenima osoba koje su sankcionisane. Primjena svih tih mjera i sankcija dovela je do toga Engleska organizuje Evropsko fudbalsko prvenstvo 2004. godine bez većih incidenata, kao i da se gostovanja engleskih navijača u inostranstvu pretvore u zabavne ekskurzije, u šta smo i sami imali priliku da se uvjerimo u dva navrata.

Drugi primjer dobre prakse razvijen je u Njemačkoj. Počiva na uvjerenju da je huliganizam moguće spriječiti prevencijom - upornim radom sa najmlađima, edukacijom. Neprekidno se promoviše ideja da u slobodno vrijeme treba uživati u fudbalu, kao i u svakom drugom sportu. Podučavanje predstavlja efikasnu mjeru borbe protiv maloljetničke delikvencije i nasilja.

Uz to, preporučljivo je da,kaže Simonović, slično Srbiji koji je taj posao obavila u julu 2013. godine, donesemo Nacionalnu strategiju za borbu protiv nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama. Njome bi se stvorili uslovi za oblikovanje bezbjednog ambijenta i dalje razvili pravni i institucionalni mehanizmi koji bi doprinijeli prevenciji i sprječavanju incidenta na sportskim manifestacijama. Uključivanjem i koordinacijom sportskih, državnih i društvenih subjekata stvorio bi se jedinstven front za predupređenje i borbu protiv nasilja.

Simonović je podsjetio da od maja 2007. godine Crna Gora ima Zakon o spriječavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, usklađen sa evropskom zakonodavnom regulativom u toj oblasti. Njime su jasno precizirane mjere, nadležnosti i obaveze u trouglu: organizator sportskog dešavanja – redarska služba – Uprava policije. "Nažalost, svjedoci smo da i naoko bezazleni propust jedne karike u tom lancu može dovesti do njegovog pucanja i neželjenih posljedica. Uz to, treba uvažiti činjenicu da obezbjeđivanje sigurnosti na sportskim objektima predstavlja proces koji se neprekidno dorađuje i usavršava novim saznanjima, mjerama i postupcima. Zbog toga, svi učesnici koji su na zadatku spriječavanja nasilja moraju biti spremni na konstantno upoznavanje sa novim svjetskim standardima u toj oblasti i njihovu primjernu", naveo  je Simonović.

 "Prevencija, neprestana edukacija, poboljšanje sportske infrastrukture, te dosljedna i rigorozna primjena Zakona, kao i njegovo dorađivanje u skladu sa praksom, djeluju kao jedini efikasan put. Dok ne bude kasno, učimo od onih koji znaju i koji su svoje znanje platili bolnim ljudskim žrtvama", zaključio je on.