– Imao sam devet godina kada je počeo rat u Bosni. Nikada neću zaboraviti zvuk bombi, sirene, leševe po ulici, a najteži trenutak bilo je ranjavanje mog oca. Vraćao se s posla, a snajper je pogodio auto u kojem se nalazio. Otac je ostao nepokretan i već dvadeset godina je paralizovan – priča Vasković i dodaje da je i dalje vezan za svoj rodni grad.

– Svi su vezani za grad u kome su rođeni, pa tako i ja za Sarajevo. Djetinjstvo pamtim kao bezbrižan period koji je prekinuo rat. Prije toga, najljepše slike me vezuju za porodični odlazak na more crvenim “fićom”. Otac, majka, starija sestra i ja smo kao i većina žitelja tadašnje Juge ljetovali u Hrvatskoj. Mi smo po putu išli lagano, 40 kilometara na sat i svi su nam trubili i preticali nas. Za to vrijeme mi bismo se u autu glasno smijali, pjevali, spavali… To nikada neću zaboraviti – navodi popularni pjevač i objašnjava u čemu je najveća razlika između Beograda i Sarajeva.

– U Beogradu sam već 20 godina i on je moj rodni grad koliko i Sarajevo. U Bosni je raja, neposrednost, stalno pomaganje drugim ljudima bez ikakve obaveze, ljubav prema Čoli, Merlinu, Hanki, Bešliću, ijekavica koje se nisam odrekao… S druge strane, srpska prijestonica je mnogo veća i pruža više mogućnosti. Dok sam živ, oba grada će biti moja – zaključio je Vasković, a prenosi Telegraf.