Brent Brajson ispričao je za agenciju AP da je King umro mirno u snu sinoć, nešto prije 22 sata, u svom domu u Las Vegasu. Inače, nedavno je primljen u bolnicu zbog komplikacija izazvanih dijabetesom. 

Nekadašnji farmer uticao je na generacije muzičara svojim magičnim glasom i britkim dionicama na gitari. Svirao je na Gibsonu i od milošte ju je zvao „Lusil“. 

Osim što je stvarao sopstvenu muziku, bio je mentor brojnim zvijezdama, među kojima i Eriku Kleptonu. Magazin Rolling Stone stavio ga je na treće mjesto liste 100 najvećih gitarista svih vremena, odmah poslije Džimija Hendriksa i Dvejna Olmana. 

Svoj 15. Gremi dobio je 2009. u kategoriji tradicionalnih bluz albuma za „One Kind Favor“. 

King je dobio mjesto u Rok end Rol kući slavnih 1987. a 2014. u Dvoranu slave R&B muzike.

Poznat je i po neumornim nastupanjima tokom cijele muzičke karijere. Do sedamdesetih godina života nastupao je i do 300 puta godišnje – 1956. je imao 342 nastupa. 

Tokom godina razvio je jedan od najprepoznatljivijih stilova sviranja. Ponešto je pozajmio od Blajnd Lemon Džefersona, T-Bone Vokera i drugih i integrisao svoj precizan i kompleksan glas koji su ga doveli u rječnike rok muzike. 

Miješao je bluz, džez, sving, pop i džamp u jedan jedinstven zvuk. Jednom je izjavio: “Kada pjevam, sviram u glavi; onog trenutka kada prestanem da pjevam u stvarnosti, počnem da pjevam svirajući Lusil”.

Cijeli tekst možete pročitati OVDJE.